Kako god, od Grega se pretjerano očekuje najviše i najbolje, ali je već pokazao skoro desetak puta nakon razlaza mathcore manijaka The Dillinger Escape Plan da mu niti solo radovi, niti projekti ili kolaboracije nemaju čvrst izraz, te da ozbiljno šepaju. Jednostavno se kreativno nikako ne može naći, neprestano švrlja, eksperimentira, isprobava s elektronikom, alternativnim rockom/ metalom, sludge/ doom, industrialom, grungeom, pa i synth-pop diferencijama, vokalno i lirski je na visini uz poneki iznenađujući highlight, ali taman kad se i pojavi tračak nove perspektive, neoprostivo posrne dva-tri koraka unazad poništavajući i ono malo solidne iskričave autorske forme. Tako se nakon koliko-toliko zadovoljavajućeg drugog solo albuma "Mirrorcell" (2022) neshvatljivo obreo u samoreciklaži, posve nepotrebno, a ustvari, izgleda da niti ne zna drugačije. Ovdje je na 18 minuta isporučio ostatak materijala sa živog zapisa "Fuck Content, live" (2020) u studijskim varijantama koje nisu objavljene kao zvanično izdanje. To bi bilo OK da su pjesme korektne, ali nisu u onoj mjeri koliko se to od njega očekuje: onemoćale su, ugušene u potrazi za legitimitetom i nikako ne mogu iznjedriti nešto friško i uzbudljivo prvenstveno zbog šturog dizajna u kome se praćka da je gotovo teško povjerovati kako ama baš ništa nije naučio od bivših kolega, barem metodu i pristup komponiranju.



I nije to toliko frapantno koliko se miljama udaljio od starih velemajstora na neka prapočela s kojima nisu imali mnogo zajedničkog, štoviše, svim silama su avangardno krčili nove puteve nimalo se ne osvrtajući na postmodernu, a evo, Greg ga po tko zna već koji puta vraća u vlastito djetinjstvo kada je više nego očigledno, bio veliki fan Soundgarden, Alice In Chains i Melvinsa, a i Duran Duran. Nepotreban kratki dark-wave instrumental, pa stoner-doom/ grunge "Absence as a presence", nešto žešći "Don't wanna deal", laganica "Crazy all around" od koje se očekuju čudesa, ali dobiva se tek samo šestominutna balada dinamičkog dezena s post-rock manipulacijama završnih eksplozivnih krešenda i ambijentalni post-rock "Lying at the bottom of the sky" su premalo za renome ovakvog grla koje se okrenulo u letargičnom obzoru emotivnih preokupacija koje nikako nisu loše, banalne ili trivijalne, ali s obzirom na reputaciju, a i činjenicu da ga još uvijek prate horde fanova u stotinama tisuća, trebao bi ponuditi znatno više, bolje i uvjerljivije.



Možda bi sve ovo funkcioniralo i drugačije da ima barem jedan transparentno veliki ili veći hit; laganice mu ne bježe od radiofoničnosti s uperenim smjerom ka mainstreamu koji je još uvijek probavljiv jer je iskren, no morati će nešto drastično poduzeti jer se kreativno smuca poput zvrka punog energije, a ne zna na koju bi stranu i kuda krenuo. Čudno je da ovakav kalibar mijenja kolosjek usmjeravajući se na balade...

Naslovi: 1.You, staring at me, staring at you, 2.Absence as a presence, 3.Don't wanna deal, 4.Crazy all around, 5.Lying at the bottom of the sky

ocjena albuma [1-10]: 5

horvi // 18/01/2024