home > mjuzik > Infinite Games

kontakt | search |

THE BLACK QUEEN: Infinite Games (Federal Prisoner, 2018)

Činilo se vrlo zgodnim još tamo početkom 2013. kad je Greg Puciato vokalist jednog od najenergičnijeg i svakako najznačajnijeg mathcore benda The Dillinger Escape Plan u jednom interviewu obznanio kako namjerava raditi jedan projekt s Joshuom Eustisom, inače jednim od osnivača Nine Inch Nails, a momentalno radišnom u Telefon Tel Aviv i Sons Of Magdalene da bi to mogao biti neki vrlo neobičan projekt. Još prije nego li su Dillingeri najavili svoje povlačenje, ovaj projekt je zajedno s trećim članom Steven Alexanderom, tehničarem Dillingera, Nine Inch Nails i Keshe realizirao tokom 2015. tri singla "Fever daydream", "The end where we start" i "Ice to never" u ograničenim nakladama od 233 audio kasete, 233 12'' vinila i 233 cd-a, a jedino su se mogli nabaviti narudžbom direktno na njihov e-mail. Sam debi album "Fever Daydream" objavljen početkom 2016. izašao je kao limitirano d.i.y. izdanje na 33 audio kasete (toliko minuta iznosi finalni miks), 1000 vinila i cd-ova, te se mogao kupiti s bandcamp stranice. I to je sve za početak djelovalo vrlo simpatično unatoč tome što je glazbeni sadržaj bio iznenađujuće plitak i svakako neočekivan u obliku synth popa 80-ih.
[  ]

Ajde, reći ćemo, Gregu je u tom momentu trebao ovakav odušak da pjeva laganice čistim vokalom bez growla i frenetičnog vrištanja kako bi oslobodio glasne žice za finalno Dillinger remek djelo "Dissociation" (2016) , no kako je debi album prošao neprimijećeno, pretpostavilo se da je projekt bio kratkog daha i da je to bilo sve što su namjeravali napraviti, onako, tek toliko samo da se ispucaju i nakratko prisjete kako je nekoć plesna pop elektronika izgledala. A onda, kad su Dillingeri okončali posljednju turneju i definitivno završili karijeru, malo tko je vjerovao kako će The Black Queen nastaviti s hibridnim steriliziranjem synthova i programiranih ritmova, dapače, smatralo se kako će Puciato tražiti neki novi energičan i drastičan hardcore pomak ka ekstremnosti, ali ništa od toga. Nažalost, ovaj trojac je ipak nastavio dalje i to u potpuno istim stilskim okvirima debi albuma, a to nikako nije namijenjeno fanovima Dillingera, pa niti Nine Inch Nails.



Činjenica jest da se ovaj trojac okreće ka sasvim drugačijem auditoriju u rasponu od Depeche Mode, Human League, Pet Shop Boys, Hurts, White Lies, indietronice, EDM/IDM-a, te djelomice dark wavea s najvećim naglaskom na esencijalni pop. Sjetne i patetične, plesne pjesme umjerenih i posve laganih tempova s posve drugačijim Gregovim vokalnim performansima u melankoličnim i emotivnim raspoloženjima (na debiju su imali pjesmu "Secret scream" posvećenu LGBT zajednici) svakako nisu za odbaciti u tom aspektu, no nevjerojatno je kako se taj robusni frontmen prometnuo u plačljivog, potištenog i jecajućeg sentimentalca na nivou razočaranog tinejdžera zbog nekih ljubavnih jada, devastiranog djetinjstva i pripadajućih frustracija. Neobično ga je slušati u ovakvoj ulozi s visokim skoro šaputavim falsetom kakvog je rijetko kada rabio u starom slavnom bendu. "Thrown into the dark" otprve generalizira prepoznatljiv Human League obrazac jednostavnim plesnim odjekom programiranog ritma uz vijugavo disonantni melodičan bas i razlivena atmosferična gitarska staccata, ali dođavola, pa to se sve na isti način radilo u 80-im. Nešto tromija "No accusations" pak evocira Depeche Mode iz 90-ih staccato synth basovima i tamnijim laid-backom, "Your move" je zaronjena u tromi dark-wave, "Lies about you" djeluje prilično diletantski u priprostim bas linijama, a Gregov vokal se hvata Andy Bella iz Erasure i Jimmy Somervillea. I tako redom. Ništa značajno niti svježe u okvirima synth popa osim tog faktora da se taj moćan i upečatljiv snagator nevjerojatno smekšao na razinu senzibilnog romantičara, potpuno neprepoznatljivog obraćajući se uzrastima osnovne i srednje škole. A oni i ne znaju tko su bili navedeni favoriti synth popa i ništa im ne znače. Moguće da će im The Black Queen biti određeno otkriće, ali u globalu gledano, u fahu elektronskog popa ovo je tek samo prosječno retro izdanje prepuno eklekticizma i starih štoseva.

Naslovi: 1.Even still I want to, 2.Thrown into the dark, 3.No accusations, 4.Your move, 5.Lies about you, 6.Impossible condition, 7.Spatial boundaries, 8.100 to zero, 9.Porcelain veins, 10.One edge of two

ocjena albuma [1-10]: 4

horvi // 03/10/2018

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Zebra

ŠIZA: Zebra (2024)

| 27/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Jugoslavija 1941​-​1945

BRANDKOMMANDO: Jugoslavija 1941​-​1945 (2024)

| 27/03/2024 | edo žuđelović |

>> opširnije


cover: Disgraced Emanations From A Tranquil State

APPARITION: Disgraced Emanations From A Tranquil State (2024)

| 26/03/2024 | marko šiljeg |

>> opširnije


cover: Levitate

GHLOW: Levitate (2024)

| 25/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Time to Breathe

SM4LLPOX: Time to Breathe (2024)

| 24/03/2024 | horvi |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*