Od hordi fanova ovog vitalno značajnog predstavnika, pa i predvodnika depressive suicidal black metala (DSBM) čist malo njih zna da već godinama živi kao beskućnik potpuno uronjen u pesimističko 'podzemlje američkog sna'. Spočitavali su mu na prošlom albumu "Victims of the Times" (2021) da je najlošiji, čak i od onih akustičnih faza kratkog mu neo-folk solo projekta Nocturnal Poisoning nakon što je 2010. odlučio raskinuti s blackom, a i metalom uopće, te je malo tko promotrio da je bio sniman po kojekakvim stanovima, terasama, dnevnim boravcima ponekih prijatelja i hotelskim sobama koje mu je neko platio na kratko privremeno vrijeme. Suočen s ogromnom materijalnom krizom, evo njega ponovno s novim, 15. izdanjem u glomazno predugačkom albumu od sat i 45 minuta raspoređenom na dva CD-a, a da stvar bude još frapantnija, kompletno je instrumentalne naravi. Istodobno, vratio se na same početke kao oneman band, multiinstrumentalist s gitarom, synthom, bas gitarom, bubnjevima i programiranim ritmovima, a drugo čudaštvo jest da je dosadašnji akustični neo-folk nadopunio ponovno s black metalom. Tako se dobio miš-maš kolopleta 'klasičnog', starinskog Xasthura s ponekim niskim riffovima, te suptilnih akustičnih staccata što je za sam početak prilično fina mučnina zarona u njegovu duboku depresiju, ali ne može se zaobići dojam da je sve ovo vraški dosadno i monotono bez vokala, svejedno da li onog nerazumljivog growl mrmljanja ili čistog 'clean' kakvog je koristio u protekloj deceniji.



Izdavač mu je svrsishodno objavio i nekoliko klipova na youtube najavivši ih kao 'singlovi' premda kao fizičko izdanje ne postoje, ali zaokružuju relevantan editorski posao. S druge strane, ako se pitamo što je Malefica nagnalo da se vrati u black, odgovor je 'htjelo mi se' jer, to je uvijek bila njegova pokretačka snaga. Sama glazba varira turobnim depresijama s vrlo malo svijetlih iskrica, gitaristički rad mu je odličan s ćudljivom osebujnošću, klavijature ispunjavaju atmosferične obzore do dungeon synth draperija, a slijed instrumentalizacije odražava zanimljiv pejzaž naslovnika - sirovost, neuglađenost i nekonvencionalnost onoga što mu mrak pokazuje u stvarnosti, primjerice dosta toga je dočarano u temama "Concrete mattress" (betonski madrac), "A future to fear II", "Spectrum of hate", "Live like a broken mirror", "Trauma fiends" ili apsolutno morbidnoj "Worse than the good old days".



Iako se doima da je ovaj album nezavršen, da su praktički sve ove kompozicije (ukupno 23) samo nepotpune skice s pukim eksperimentima koji se nisu razmahali i razvili do kraja, ipak se izdvajaju black teme s daškom avangarde poput spomenutih "A future to fear II" i "Live like a broken mirror", te malo očekivani death metal "HellRot" budući da je Malefic svirao u nekoliko death bendova prije početka Xasthura. Usred black metala postoje dionice ostataka njegove mračne eksperimentalne neo-folk ere, tako da album ne označava definitivni povratak ka blacku već njegovu smjesu s ponekad živahnim, a više čangrizavim folkom skoro do konotacija bluegrass stila poškropljenog acid/ doomgrassom.



'Neizbježana tama' ima to teško raskrižje siromaštva, mentalnih poremećaja, morbidnosti, skidanja s ovisništva uslijed materijalne nemoći, duboke depresivnosti i najmračnijih primisli iz kojih se teško nazire izlazak stvarajući nimalo prijatan osjećaj egzistencijalne nesigurnosti. Ako se ijedna stvar može koliko-toliko izdvojiti, to su onda naslovna "Inevitably dark" i "Delusional identities" s atmosferičnim kreacijama i zlokobnim gitarskim disonantama, usuđujem se reći, da su s vokalima vratile bi Xasthur na pozicije koje i zaslužuje. Samo, da je ovaj slijepi ćorsokak skraćen barem upola s obzirom da se u većini toga slabo nazire adekvatan kreativan doprinos s vrlo malo audiofilskog užitka, ova depresivno turobna šetnja Maleficovom realnošću imala bi sasvim solidno djelovanje, a ne dosadne muke pokušaja hoda unatraške s namjerom probijanja betonskog zida bez čvrstih uvjerenja, emocija i inovacija. Naslovi: 1.AffectInfect, 2.A future to fear II, 3.Psychiatric carelessness, 4.Euphoric bad trip, 5.Live like a broken mirror, 6.Trauma fiends, 7.Abandoned intuition, 8.Concrete mattress, 9.I'm not guilty of your past, 10.Another gutter, 11.Inevitably dark, 12.Spectrum of hate, 13.Benefits of dying part 2, 14.Mirroring failure, 15.Overdose on diversions, 16.Worse than the good old days, 17.Blizzard inside a coma, 18.HellRot, 19.Hypnotized by lies, 20.Stigmatized grave, 21.Delusional identities, 22.Sing it all your funeral, 23.Projection of inferiority II

ocjena albuma [1-10]: 4

horvi // 23/10/2023