S koregiranom omotnicom umjesto Alain Delona iz filma "L'Insoumis" (1964) stavljena je ljudska lubanja, a naslov originala "The Queen Is Dead" (1986, UK no. 2, USA no. 70) je promijenjen u "Kraljica nije mrtva". Očito bi se isprve ko iz topa pomislilo da je ovo neki novi brit-pop bend što nostalgično vapi za The Smiths. Nikako. Spiritual Front su talijanski četverac iz Rima. Svojevremeno su nastupili i u zagrebačkoj Jabuci 2014. kada su bili ono što ustvari jesu - samoubilački gothic/neo-folk post-industrial, ali su za ovu priliku napravili znatan stilski zaokret obradivši, tja, na žalost ne spomenuti najpopularniji treći, predzadnji album Moza i ekipe, već se samo lingvistički poigravši s njime. Neumjesno ili ne, mogli su se istom pozabaviti cakom "Meat Is (Not) Murder". Kako god, od materijala dotičnog albuma ovdje su tek 4 pjesme - "There is a light that never goes out", "Bigmouth strikes again", "The boy with the thorn in his side" i završna "The queen is dead", dok ostatak od narednih 11 su manje-više vrlo dobro poznate stvari, elem, slobodna kompilacijska kolekcija prerada. Vođa, gitarist i klavijaturist Simone 'Hellvis" Salvatore (i inače pjevač) je vokalnu rolu dao gostu - Durg McBroomu (radio s Pink Floyd i Blue Pearl) koji je sasvim solidno skinuo Morrisseya, čak se može i koji puta pričiniti da nalikuju u registrima kao jaje jajetu, glazba je ostala istih akorda s predvidljivo konciznim gitarskim relacijama, no tu sad ima hrpu dodataka gudača, orkestracija, duhača i još mnogo gostiju koji su unijeli prijeko potrebite nadogradnje izašavši iz originalnih formata u bogate dekoracije. Između ostalih ovdje su Riccard Galati, Filipp Marcheggiani (BANCO DEL MUTUO SOCCORSO), Michal Stepien ( MGŁA), Jairo Zavala (CALEXICO), King Dude, Traci Danielle (MY LIFE WITH THE THRILL KILL KULT), Riccardo Spilli (IL BALLETTO DI BRONZO), Sasha Boole (ME AND THAT MAN)... čime je izbjegnuto klasično kloniranje pjesama.



Sama odluka odavanja počasti ovim mančesterskim velikanima alternativnog popa i rocka jest u paralelnim svjetonazorima: dok su Spiritual Front u autorskim temama okupirani potragom za vlastitim identitetom, seksualnošću, surovom stvarnošću i ljutitim raskidima, te često obojeni sarkazmom, nihilizmom i zajedljivim smislom za humor dobivši amblem 'zaraznih balada za srcelomnu nihilističku mladost', The Smiths su idealni nadomjestak za sasvim slučajan soundtrack života u rasklimanim socio-političkim i društvenim prilikama. Uostalom, o Mozu i kompaniji se jako dobro zna sve, a ova posveta od 50 minuta ide kao kec na desetku kroz uvodnu "Still III" (s debija "The Smiths"), "How soon is now?", "This charming man", "Girl afraid", "Ask", "Panic", "What difference does it make?" i nekih manje znanih poput "Please, please, please, let me get what I want" (b-strana singla "William, it was really nothing") ili zaboravljenog, rijetko vrćenog socio-političkog hita "Shoplifters of the world unite" (1987, UK no. 12) iz vremena kad se bend razilazio i više se nije obazirao na velike uspjehe posthumnog zadnjeg albuma, kako reče Johnny Marr 'nisam osnovao bend da bi Morrissey u njemu radio obrade svojih omiljenih pop pjesama iz 60-ih, pogotovo ne Twinkle i Cille Black'.



U svakom slučaju, ovo je preporučljivo štivo svakom ljubitelju The Smiths s hipotezom da su možda mogli ovako zvučati u onih nekoliko špekulantskih pokušaja reuniona tijekom 90-ih kada ih je brit-pop trend prigrlio za najvažniji utjecaj ili početkom 21. stoljeća za vrijeme post-punk/ new-wave revivala.

Paralelno s ovim, Spiritual Front su ponovno objavili "Rotten Roma Casino" iz 2010. s 9 neobjavljenih pjesama.

Naslovi: 1.Still III, 2.Ask, 3.There is a light that never goes out, 4.How soon is now?, 5.This charming man, 6.Girl afraid, 7.Panic, 8.Bigmouth strikes again, 9.Girlfriend in a coma, 10.The boy with the torn in his side, 11.Barbarism begins at home, 12.What difference does it make?, 13.Please, please, please, let me get what I want, 14.Shoplifters of the world unite, 15.The queen is dead

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 23/07/2023