Gosti zagrebačke Močvare (5.XII 2007.) još u proljeće ove godine objavili su svoj četvrti album "Leaving Eden" kojeg s neskrivenim strahopoštovanjem prihvaća podjednako i publika sklona metalu, post-rocku, akustičnom folku, gothicu i alternativi.

Antimatter je britanski rock-sastav Duncan Pattersona kojeg je osnovao nakon što je napustio Anathemu, a nakon izlaska ovog četvrtog albuma neočekivano je napustio i Antimatter. Album je snimljen još u ljeto 2006. u studiju Planetary Confinement, te se na njemu kao gosti pojavljuju Danny Cavanagh (iz Anatheme) i Chris Philips koji je bio bubnjar i na prethodnom albumu "Planetary Confinement. Rad je vrlo tužan i nije nikakvo čudo da je odmah netom po izlasku proglašen jednim od najtužnijih rock albuma svih vremena. Svih 9 kompozicija je izrazite emotivne prirode gdje se na veoma sofisticirani način govori o dubokim i mračnim stranama individue u svijetu koji ne mora striktno pripadati modernom dobu. Njihov pojam 'svjetske boli' odražava se u svim segmentima vrlo tužne i depresivne lirike koja iz različitih perspektiva govori o sličicama odrastanja, apsurdima životnih zabluda, preispituje značaj pokajanja, očaja, bezizlaznih situacija i same ljudske uloge na Zemlji. Posebno sugestivan i veoma težak, gotovo olovan naboj albumu daje vokal Mick Mossa koji je po prikazanome najtužniji i najbolniji hard-rocker u okružju ne samo post-grunge scene, već je usporediv sa legendama poput Leonard Cohena, Nick Drakea, Ian Curtisa i Tracy Chapman.



Teme u glazbenoj potki ritmički variraju od sporih do još sporijih i skoro posve usporenih taktova koji su omeđeni gitarističkim metal strukturama (naslovi "Redemption", "Leaving Eden", "Freak show"), Floydovskim utjecajima sympho rocka ("Another face in the window"), pejzažima akustične gitare podebljanih s laid-back ambijentima ("Ghosts", "Landlocked", "Conspire", instumental "The immaculate misconception" i završna "Fighting for last cause"). Aranžmanski, rad je veoma sličan formama Pink Floyd sa konciznim i vrlo jasnim jezgrovitim solo dionicama električne gitare uz pratnju standardne rock postave (bubnjevi, bas, klavijature i gitara). Kao posebne efekte Antimatter je na nekim momentima iskoristio atmosferu gudača, vokalne efekte mrmljanja, delaya, echa, nijemog zbora..., te je čitav glazbeni sklop kompaktan u svojoj jednostavnoj varijanti akustično-električnog post-metal rocka.

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 04/12/2007