Čudom se mogu čuditi prosječni fanovi Melvinsa koji je ovo đavo sad pak. Što li je to King Buzzu klepnulo u tikvu, gdje je sludge, grunge, alternativni rock? Naposljetku, gdje su gitare i bubnjevi? Gdje su vokali? Gdje su one zafrkancije od trome blues rokačine i sprdačine? Jest, nema toga u elementarnom obliku. Ovdje su uglavnom synthovi i elektronika (ima gitara, ali sofisticiranih), a riječ je o smionom poduhvatu obrada alias nazvanom po najvažnijem albumu legendarnih Throbbing Gristle "20 Jazz Funk Greats" (1979) trećeg im albuma, a ustvari prvog studijskog s kojime su utrli put industriala kroz neobične eksperimente prožete elektronskim manipulacijama buke, raznoraznih snimljenih efekata, magnetofonskih traka i tek ovlaš klasičnim instrumentarijem - gitarama, synthovima i udaraljkama. Žanr je, zna se dobro, nakon toga ustoličio izvođače poput Z'EV-a, Cabaret Voltaire, Gary Numana, Chrome, SPK, Einsturzende Neubauten, Foetus, Killing Joke, pokojnog Fad Gadgeta (Francis John Tovey)… mahom hrabre eksperimentaliste individualnih pristupa gdje gotovo nikad nije bilo nužno uživo prenositi atmosferu sa studijskih zapisa jer je u mnogo slučajeva to čak bilo i teško izvedivo, pogotovo za ovog prvospomenutog poetu i performera, također pokojnog čudaka (umro 16. prosinca 2017.) pravim imenom Stefan Joel Weisser koji je improvizirao s gomilom limenki, lanaca i kojekakve gvožđurije nanizane na špage, konopce i remenje, pa što ispadne - ispadne.

Throbbing Gristle live 1980:



Throbbing Gristle live 2007:



No, od tada je industrial doživljavao mnoge preobrazbe, pa tako danas malo toga ima zajedničkog između tih ranih radova i primjerice najatraktivnijih aduta - Nine Inch Nails, Marilyn Manson, Ministry, Front Line Assembly, Rob Zombie, Pain, Laibach, Orgy, The Young Gods, novosadskih dreDDup i Mrt… U suštini gledajući, izvornik se redovito provlači bio on stacioniran u elektronskom, analognom ili digitalnom pristupu s prefixom 'oldschool' ili 'post', rock, electro, hip-hop (primjerice kod Mark Stewarta iz The Pop Group), metal, techno, world-music itd. Također, da ne bi bilo zabune: Buzzo je uz obilatu pomoć Void Manes ušao u obrade još nekih tema Throbbing Gristle van tog spomenutog albuma koji u originalnoj varijanti ima 11 kompozicija, te je naknadno dodano još nekoliko. Točnije, ovdje su obrađene "Sic Sick 60's", "Hot on the Heels of Love", "31 Jazz Funk Flavors" i "Discipline" u dvije verzije naveliko odstupajući od temeljnih gabarita i figura dozvolivši si interpretacijsku slobodu koristeći lomove frekvencija pojačanih noiseom, lagane topote pedala, elektronska staccata, rasprljene gitarske titraje u neurotičnim tretmanima, vox-extended mantre, programirane loopove ili tek konkretno čvrst industrial ritam najvećeg im hita "Discipline 23" s kojim bi i najvjerniji fanovi pokojnog Genesis P-Orridgea mogli i trebali biti zadovoljni.



Dva ništa manje znana - "Maggot Life" (1977) i "Hamburger Lady" (1978) provučena su kroz prizmu natezanja gitarskih i klavirskih žica, lupkanjem po plastičnim cijevima, a ova potonja je, hm, dobila samo kratku elektronsku drone reinterpretaciju od jedne minute. Slučaj uvodne "Adrenaline" razvlači Kraftwerk-ovsku minimalističnu staccato strukturu zbunivši one tvrde Melvins poklonike da su dobili neki neumjesan štos, možebitno da ih je trgovac zajebo i utrapio im krivi CD ili vinil, ali ne. Interesantno je da vinilka ima dvije rupe - jednu točno centriranu, a drugu s ekscentričnim kružnicama pa se tako čitav album može slušati i sa sasvim drugačijim zvučnim efektima, primjerice u uvrnutoj psihodeliji "Eye Be Emm" (u izvorniku "IBM", 1978) ili havajskim šlihom uokvirenoj ambijentalki "Zyklon B Zombie" (prvi TG singl iz 1977.) stvarajući dojam poprilično pijanog LSD-a izgubljenog u halucinogenim preobraženjima.

Sad, ovo sveskupa i jeste ekscentričan štos s egzibicijskim paravanom, međutim na ovih 40-ak minuta sve vrvi ozbiljnošću, daleko od bilo kakvog paradoksa zahtijevajući od auditorija pomno preslušavanje, istim mahom kao što su to bili i sami originali. Dakako, jedna ili dva repetiranja nisu dovoljna, ovo nije rad kratkog daha, ovdje se sakrivaju i otkrivaju vješti kompozitorski potezi: očito je Buzzo jako dobro upućen u ovu čuvenu bandu da se ne bi samo tako usudio rovariti po njihovim esencijama. Po meni, jedina je šteta što se nije s barem jednom obradom posvetio onom njihovom čuvenom povratku kada su od 2004. do zaključno, posthumno 2012. objavili 4 fantastična albuma. Genije Peter Martin Christopherson - Sleazy je umro u snu 25.11.2010. (imao je 55 godina), a Genesis P-Orridge 14. ožujka 2020., taman pred samu pandemiju Covid-19, u dobi od 70 ljeta. Mogao im je još uvijek dobrodržeći Buzzo posvetiti barem "Vow of silence", taj vapaj potrage za svemirskim životom, ali nije.

Posveta ovim velikanima od 60-godišnjeg Buzze je sasvim OK.

Naslovi: 1.Adrenaline, 2.Eye Be Emm, 3.Zyklon B Zombie, 4.Semi Annual Report, 5.Sic Sick 60's, 6.Hot on the Heels of Love, 7. 31 Jazz Funk Flavors, 8.Discipline, 9.Maggot Life, 10.Hamburger Lady, 11.A88A, 12.Discipline 23

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 12/07/2023