Nakon pune dvije godine (16.IV 2009) osvanuo je novi studijski album ovih najvažnijih rodonačelnika industrijskog žanra.

Album kojeg su pripremali dosta vremena djelomično je sastavljen od zvučnih zapisa koje su komponirali za paralelne performance koji su uključivali i video radove sa izvedbi na koncertima tokom IV mjeseca 2009. u Los Angelesu, San Franciscu, Chicagu i New Yorku. Izvještaji s tih nastupa govore o relativno mirnijem izdanju banda, a sam album je za razliku od njihovog pravog povratničkog albuma "Part Two The Endless Not" (2007) izostavio uvjetno rečeno format 'pop' kompozicija i orijentiran je na duboki ambijentalni eksperimentalni dekor. Kod prvog preslušavanja albuma pomalo će zasmetati pomanjkanje klasičnih pjevanih kompozicija i moderne stilistike koju je nosio prethodnik, no s onoliko velikim vremenskim odmakom od punih 26 godina studijske pauze, TG su se ponovno upustili u svoj prepoznatljivi teritorij eksperimenta i putovanja u neistražena područja. Stoga album nema vodećih i razgovjetnih tekstova, već Genesis P-Orridge vokal uglavnom koristi kao gradacijski element vox-extended tehnikom mumljanja, šaptanja i mrmljanja. Kada se slegnu početni kaotični dojmovi i počne razabirati krivudava putanja ovog naoko mirnog materijala u trajanju od punih 60 minuta, čini se da ovi čudotvorci zvuka nemaju apsolutno nikakvih problema sa fokusiranjem na sinusni val novih tehnologija. Štoviše, stiče se dojam da su svih onih 26 godina provedenih u zamrznutom stanju banda (naravno, svi oni su cijelo vrijeme radili u mnogo različitih projekata, postava i grupa) samo čekali odgovarajući trenutak kada će doći do pune eksplozije i ponovne renesanse zvuka. Unatoč naoko kaotičnom ambijentu koji je prikazan kroz mračnu prigušenu elektronsku buku pomiješanu s minimalističkim repeticijama, klavirskim tretmanima, 'hrskavim' ritmovima kao i iskrivljenim zvukovima tko zna kakvih analognih i elektronskih instrumenata, album nosi snažnu, ali i poprilično hladnu sliku industrijskog krajolika. Znam da oni nisu band za svakoga, pa niti za klasičnu publiku koja prati industrial stilove, no ovdje se jasno može uočiti neobični eskapizam banda sa fascinacijama paranoja i halucinacija.

Tako već uvodna "The man from nowhere" uz poznate pulsirajuće ritmove donosi cijelo brdo neobičnih novina preko zvukova koji su sastavljeni različitim elektronskim tripovima koji lebde, lete i izmijenjuju se u svojim psihodeličnim oblicima paralelno sa obilatim reverbom nerazgovjetnog Orridgeovog vokala kao da progovara u najblažem slučaju vanzemaljac na nekom zagonetnom jeziku. Od prvog dijela albuma posebno se izdvaja "PreMature", naglašena ambijentalna lagana psycho tema sa šaputavim vokalom, nakon čega se skulptura zvuka posve pretvara u minimalistički ogoljenu eksperimentalizaciju "Secluded" koja kao uvertira uvodi u 'plesnije', ali vrlo trome, gotovo obredne teme "Perception is the only reality" (sastavljena od ritmičkih samplova šapata i tupih pozadinskih udaraca) i "Not that I am". Posljednji dio albuma sadrži tri jednostavne, vrlo melodične i plesne (hm, ajde barem ritmične) teme - "First movement", "Second movement" i "Third movement" objedinjene pod nazivnikom "The third mind" koje vode završnih 20 i kusur minuta kroz različite prijatne egzibicije sastavljene od znanih electro, industrial i noise fragmenata u kojima ne nedostaje i eksperimentalnih jazz ekspresija na tko zna kakvom instrumentariju. Rasplinuti tupi zvuk bas gitare Cosey Fanni Tutti, Chris Carterov neobičan ritam s obiljem insinuacija na elektronske činele i udaraljke, vragolije Petra Christophersona na svim onim samplerima i elektronskim pomagalima koje zvuče poput prepariranog klavira i syntha provučenog kroz procesore, Orridgeovi raznoliki vokalni tretmani, a tu su i zvukovi duhačkih instrumenata (truba, trombon, oboa), barem tako djeluje.

I premda album neće doživjeti, barem u skoro vrijeme neki osobiti tržišni rezultat (prva naklada iznosi svega 3000 kopija i navodno je do daljnjeg limitirana), Throbbing Gristle su se u punoj formi vratili na scenu kojoj su već 30 godina neprekidan izvor nadahnuća. Ne mare mnogo za financijsku stranu posla iako su im svi oni rijetki koncerti redovito rasprodani, još su uvijek privrženi svojem starom ažurno predanom nagonu koji je vrlo blizak hardcore svjetonazoru, te su napravili pravi eksperimentalno - istraživački album po mjeri, onako kako im i dolikuje.

Naslovi: 1.The man from nowhere, 2.PreMature, 3.Secluded, 4.Perception is the only reality, 5.Not that I am, 6.First movement, 7.Second movement, 8.Third movement

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 15/06/2009