Prije svega moram napomenuti da za vrijeme nastupa Melvinsa Zagreb nije pogodila niti jedna prirodna nepogoda. Naime, Melvinsi su imali tu nesreću da su se našli u Christchurchu, Novi Zeland za vrijeme potresa u veljači 2011.g. te u Tokiju za vrijeme potresa i tsunamija. Ono što se jest dogodilo je bila puna Tvornica kakvu nisam vidio još od nastupa Patti Smith 2009.g. Doslovno si bio zacementiran (doduše kad su se makli svi agorafobi i afenfosmofobi, moglo se lakše disati, ali mi svejedno nije jasno zašto nisu makli onu pregradu koja polovi veliki pogon Tvornice, tada bi bilo taman mjesta za sve, valjda zvučni uvjeti nisu dopuštali). Svi predzanci su upućivali na to, pogotovo pun parkić preko puta Tvornice. Melvinsi su započeli relativno rano, nešto iza 21.30 što je iznenadilo mnoge koji nisu očekivali tako brzi početak tako da je prva pjesma, zapravo uvod bila ometana stalnim naguravanjem i zauzimanjem pozicija. Već samim razmještajem instrumenata na pozornici je bilo vidljivo tko su zapravo prave zvijezde. Dupli set bubnjeva Dale Crover-a i Joady Willis-a je zauzimao središnju poziciju na pozornici dok su King Buzzo i Jared Warren bili smješteni gotovo na marginu. Bila je to dobrodošla promjena budući su u Tvornici bubnjevi obično smješteni negdje iza u sjeni pa se bubnjar i ne vidi. Nastup je započeo temom iz Blazing saddles dok je prva pjesma bila spori tantrički uvod uz Jaredove napjeve nakon čega je uslijedila baraža. Nastup me u mnogo toga podsjetio na Swanse. Prvenstveno zbog toga što su se oba nastupa sastojala od neprekidnog soničnog napada bez pauze, bez odmora, bez pričica između pjesama i, najbitnije, bez milosti, znači kupili ste kartu, e pa sad trpite ili izađite, nema sredine. Set lista im se sastojala uglavnom od pjesama sa zadnja tri albuma uz pokoji stari favorit poput Lizzy ili Goin' blind (koju je opjevao Jared). Od novih pjesama me se najviše dojmila koračnica The Water glass sa najnovijeg albuma The Bride screamed murder iz 2010.g. otpjevana samo uz pratnju bubnjeva dok mi je od starijih najbrutalnije odsvirana AMAZON sa albuma The Crybaby iz 1999.g. ponajviše zbog neumornog industrijskog ritma. Kao što sam već rekao, glavne zvijezde su bili bubnjari koji su sa svojim duplim udaranjem doslovno zahtjevali pozornost. Najčudnije od svega je zapravo činjenica da su većinu vremena svirali iste partiture. Rezultat toga je bio da su se od svakog udarca doslovno tresli zidovi, a probava doživljavala šokove. King Buzzo je po običaju bio poslovno nezainteresiran za svijet oko sebe, ali to i je dio njegove karizme. Da se naglo odluči obratiti publici, svakako bi nestao dio magije koju Melvinsi odašilju svojim nastupima. Nakon prvih taktova Borisa, većina je pretpostavila da će to biti kraj nastupa, što u biti je bio, barem regularnog dijela. Jared je sišao do tonca po pivu, King Buzzo se povukao u backstage, ali su zato genijalci na bubnjevima ostali improvizirati iskazujući jedan drugome poštovanje dok se dvojac sa gitarama nije odlučio vratiti. Nakon povratka su odsvirali već spomenutu Goin' blind te se uz još malo improviziranja i Eye flys odlučili polagano povući. Prvi se naravno povukao King Buzzo isključivši usput pojačalo čime je dao do znanja svima da je gotovo. Nakon njegovog odlaska, ostatak benda je još malo improvizirao. Jared je uzeo nekakav mini sekvencer počeo proizvoditi svemirski chant, nešto kao da su članovi Gong-a i Silver apples-a malo jammali u studiju Conny Planka. Sve u svemu, uz Swanse definitivno najglasniji i najbrutalniji klupski koncert ove godine. Nadamo se samo da nećemo morati čekati još 4 godine na sljedeći nastup. Još kad bi Dale doveo svoj side-projekt Shrinebuilder kao predgrupu...

tomislav // 14/10/2011

> vidi sve fotke // see all photos