Brže bolje, pomislilo bi se da su ove američke, uvjetno rečeno hard-rock/ post grunge zvijezde realizirale peti album. Zar već? Malo više od godine dana nakon prethodnog, do sada najuspješnijeg "Death by Rock and Roll" (2021) www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=30430 koji je dosegnuo najveće vrhunce u karijeri - UK no.6 i USA no.28, a singlovi "Death by rock and roll", "And so it went" s Tom Morellom iz RATM, te "Only love can save me now" s gostima Kim Thayilom i Matt Cameronom iz Soundgardena osvajale vrhove rock lista u Americi što im je do sada ukupno 7 singlova koji su dospjeli na no.1 mainstream rock charts. No, ništa od novog materijala. Ovo je kompilacijska zbirka alternativnih i uglavnom akustičnih varijanti poznatog materijala s dvije predloške vodećeg singla "Got so high", te potom još 4 pjesme sa zadnjeg albuma što je već više od polovice sadržaja. Prva varijanta singla je remiks u razblaženom r'n'b tempu što odmah aludira da su fleksibilno orijentirani na stereotipan mainstream u kome nema mnogo mjesta za žestoki rock, dok je druga potpuna akustara po sistemu unplugged isto kao i preostale - "25", "Only love can save me now", "Death by rock and roll" i "Harley darling", ali ne može se osporiti da im klavirske rošade, harmonije syntha, gitarski legato blues a'la Led Zeppelin ili staccato/ slide ne stoje podjednako dobro u kombinacijama klasičnog rocka i countryja. Drugi dio materije su manje znane pjesme iz njihovog opusa, naime - obrade su. Kao što su drugovali sa Soundgarden na zadnjoj turneji s pokojnim Chris Cornellom, drznuli su se pokloniti svoju verziju "Loud love" iz daleke 1989. godine, te nešto noviju "Halfway there" s "King Animal", povratničnog, na žalost i zadnjeg albuma. Naravno, nitko se ne može odmjeriti podjednakom vokalnom snagom, no Taylor Momsen daje svoj prepoznatljivo moćan kredibilitet. Nadalje, ovdje je i Bowie - "Quicksand", sasvim sigurno zaboravljen klasik s "Hunky Dory" iz još dalje prošlosti 1971., onih okultnih razdoblja epske konfuzije, a za ovu priliku je čak ugošćen i originalni Bowiev klavirist Mike Garson! No, najneobičnija od obrada je Elvis Costellova "(What's so funny 'bout) peace, love and understanding", točnije autor je Nick Lowe koji je pjesmu priredio za treći Costellov album "Armed Forces" (1979). U ovakvoj akustičnoj varijanti jednostavno izaziva humoresku!



Može se pričiniti da su napravili presedan iskočivši iz gitarskih distorzija što se moglo primjetiti na zadnjem albumu kanalizirajući odskočnu dasku na vrijeme. Momsen je prevalila sindrom mrtve rock zvijezde kluba 27 (navršila je 29 godina u srpnju) i počinje, karikirano govoreći starjeti. To je čak i pozitivno pokazivajući da su spremni za ustupke ponosnog odrastanja i prerastanja što ne znači da su se odrekli distorzija i žestine relativno na vrijeme pomakivajući granice otpuštanja vjerojatno ne stremeći da za 10-15-20 godina pod nužno moraju glumatati razjarene rockere napaljene energijom. A k tome, ova sasvim simpatična kolekcija ovakvih pjesama ima izgledne mogućnosti da sjedne i onima koji baš i ne šmekaju alternativni rock.

Naslovi: 1.Got so high, 2.Loud love, 3.The keeper, 4.Quicksand, 5.25 (acoustic), 6.Only love can save me now (acoustic), 7.Death by rock and roll (acoustic), 8.Halfway there, 9.(What's so funny 'bout) peace, love and understanding, 10.Harley darling (acoustic), 11.Got so high

ocjena albuma [1-10]: 6

horvi // 25/11/2022