Nakon nevjerojatnog starta s prva dva albuma "Light Me Up" (2010., UK no.6, USA no.65) i "Going to Hell" (2014., UK no.8, USA no.5) koji su doživjeli milijunske tiraže, treći "Who You Selling For" (2016., UK no.23, USA no.13) je istom mjerom nevjerojatno podbacio na tržišnom i kreativnom planu. Osim što je dobio mršave ocjene i jedva dosegao cifru od 100.000 prodanih primjeraka u cijelom svijetu, bend se bacio u preuranjene kalkulacije s miomirisom sterilnosti pokušavajući prikazati zrelost. Zavodljiva, seksipilna i koketna frontwoman Taylor Momsen tada je imala 23 godine, a niti jedan od 3 izabrana singla nije se pojavio niti na jednoj značajnijoj top-listi, čak niti eksperiment dodvoravanja staroj, klasičnoj rock publici singlom "Back to river" u kome su ugostili korpulentnog Warrena Haynesa iz The Allman Brothers Banda. Pet godina pauze s promišljenim scenarijem o mnogim iskustvima kompresirani su u nekoliko bitnih pjesama na ovome četvrtom albumu koji znatno popravlja dojam. Vjerojatno niste znali da su 2017. godine bili na zajedničkoj turneji sa Soundgarden kada je Chris Cornell u Detroitu počinio samoubojstvo, a 11 mjeseci nakon toga je njihov dugogodišnji producent Kato Khandwlla poginuo u saobraćajki vozeći motor. Od tog trenutka počinje stvaranje ovog krucijalnog djela nadahnutog smrću, katarzičnim scenama i preispitivanjima svijeta u kome je empatija deficitaran osjećaj. To se prikazuje već u samoj uvodnoj, ujedno i naslovnoj, te najžešćoj pjesmi "Death by rock and roll" i u pastoralnom gothic singlu "25" gdje se Momsen čudi samoj sebi što je s 25 godina još uvijek živa. Sklona je pijančevanju i opijatima, živi onaj pravi, buran r'n'r styling kojeg simbolički podudara s brzinom akcije James Bonda kome neprekidno život visi o koncu. Sve je to namjerno od glazbenog lajt-motiva franšize, preko naglašenog zborskog pjevanja do poante kako se prelaze okuke i zamke pokušavajući ostvariti privlačan seksizam i prividnu dugovječnost.



Drugi singl "And so it went" je ugostio Tom Morella, gitaristu RATM i Audioslave, njihovih velikih uzora predavši mu znamenitu cameo ulogu 'ti nisi kralj, ja nisam budala', a posvetu Soundgarden u pravom grunge maniru "Only love can save me" u kome su ugostili gitaristu Kim Thayila i bubnjara Matt Camerona. Također i blues "Witches burn" je patnički nadahnuta smrtnim kovitlanjima i preispitivanjima povijesnih uloga naprednih žena koje su zbog svojih sposobnosti proglašavane vješticama i spaljivane na lomačama. Kroz album jezde prizori rockera koji su skončali život na vrhuncu kreativnog elana, bilo metaforičkim stihovima ili direktnim refrencama na Jim Morrissona, Kurta Cobaina, Marc Bolana, Janis Joplin, Jimi Hendrixa, Syd Barretta, pa i The Beatles što su se rasturili na vrhuncu slave.



Međutim, kako za koga, od početnog, snažnog uvodnog prvog dijela albuma zaključno s petom po redu "My bones" pod djelomičnom simbiozom Black Sabbath, drugi dio je natopljen poluakustičnim i mekšim pjesmama "Got so high", "Standing at the wall" i završnim americana/ folk-rock baladama "Rock and roll heaven" i "Harvey darling" koje pak, protežiraju onaj zagrobni, metafizički svijet iliti što ostaje nakon smrti rock zvijezde zapadajući sa žustrog i energičnog u mainstream blizak dosadi jednih The Eagles i Sheryl Crowe čiji auditorij ima striktno omeđene gabarite i pravila o country rock vibracijama.



Stilska razigranost je hrabar pokušaj. Jasno, premda ovdje sve vrvi od smrti, posezanja u malodušnost, drskost, cinizam, obeshrabrenje i razoružavanje, himnične pjesme i ambicioznost su nedvojbene poveznice ovog mračnog albuma s neobično malo nekakve očekivane retrospekcije koja zasigurno nije za fanove 'death' žanrova i bendova koji se bave ovakvim temama. Iako se ovdje nalazi i teatralni kontinuitet s pomalo benavim hirovima, ne treba zaboraviti da su kao bend isplivali u trenutku kada u rocku gotovo i nije postojala neka značajna evolucija, te da od rock i alternativne publike nisu prihvaćeni kao osobito dobar ili značajan hard-rock/ post-grunge izvođač. Ova tvrda i mišićava gitarska konstrukcija grmljavine im je uvijek bolji dio impulsa, a da nije te seksipilne ljepotice, onaj drugi, akustičan i ležerniji segment propadao bi na zadatku. Kako god, ugodno je vidjeti ovakav prosječan bend orijentiran na radio-friendly i AOR zvuk iza kojeg se nalazi redovita doza rock poante ne odmarajući se na lovorikama. Imaju karizmatičnu autentičnost proživljenoga, te se čini kako ovaj album ima najviše šansi da se na duže vrijeme zadrži u kolekciji 'repeat'. Ovo im je prva prava kreativna pobjeda, pa je logičan slijed da trebaju nastaviti ovim kontinuitetom.

Naslovi: 1.Death by rock and roll, 2.Only love can save me, 3.And so it went (feat. Tom Morello), 4. 25, 5.My bones, 6.Got so high, 7.Broomsticks, 8.Witches burn, 9.Standing at the wall, 10.Turning gold, 11.Rock and roll heaven, 12.Harley darling

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 17/02/2021