Ponovno okupljanje Soundgarden bilo je samo pitanje vremena jer su sva četvorica živi i zdravi, te su nakon razlaza 1997. radili svašta, a najviše toga što im nikako ne ide u prilog sjajne grungerske karijere.

Da se razbije vrijeme u očekivanju povratničkog albuma, objavljena je dvostruka kompilacija sa uredno poredanim pjesmama koje prate kronološki razvoj banda od onog čistog garažnog undergrounda do velike svjetske slave. Ne treba niti spominjati da su albumi "Badmotorfinger" (1991) i "Superunknown" (1994) vjerojatno mnogima best of klasici grungea, pa je tako s njih ovdje uvršteno 10 hitova od kojih je "Room a thousand years wide" u singl verziji sa odličnim završnim fragmentima solo duhača koji se ne pojavljuju na albumu, dok je jedan od njihovih najopakijih brojeva "Jesus Christ pose" u koncertnoj verziji gdje do punog izražaja dolazi bubnjar Matt Cameron i nevjerojatna eksperimentalna de-kompozicijska završna struktura u kojoj se čitav band razvali do daske u psihodeliju, egzibicije i ekspresije.

Njihovi prvi radovi iz 80-ih doimaju se danas vrlo sirovo i neuravnoteženo jer tada niti sami nisu bio na čisto da li žele biti metal, rock ili punk band. Kim Thayil je volio pretendirati zvrzlane gitarističke metal/ fusion jazz-rock dionice i riffove, bubnjar Matt Cameron je obožavao trome ritmove Black Sabbath i velikih underground tragičara Flipper, Ben Shepherd je pak bio naklonjen funku i alternativnom rocku, a Chris Cornell je sve to pokušavao objediniti sa punkom i hard rockom tako da je vrlo brzo osim gitarističkih riffova usavršio vokal kojim se posve nametnuo kao jedini pravi i dostojni nasljednik Robert Planta. Iz tog perioda ovdje je odabrano 8 brojeva od kojih su "Hunted down" (1987) i "Hands all over" (1990, UK no.82) bili njihovi prvi singlovi, a originalne skladbe, punk mješavina rocka i noise-jazza "All your lies" (1986) i funk hard-rock "Fopp" (1988) su malo znani radovi iz onog ranog perioda kada su objavljivali prvotno za C/Z, a potom kratkotrajno za Sub Pop odakle su gotovo preko noći skočili pod okrilje A&M i postali planetarne zvijezde. Dakako, kako god izvrtali njihov kasniji uspjeh, u ovoj prvoj fazi karijere Soundgarden je bio gotovo eksperimentalan band koji je uz vrlo mnogo stilskih različitosti (rani doom-metal, thrash, alternativni rock, funk, hard-rock, noise...) tehnicirao sa vještim inovacijama koje su im se obilato isplatile. Premda im je za današnje standarde zvuk bio ispodprosječan, produkcijski reduciran u prljavštini i mnogim tehničkim propustima, njihov stil iz tog perioda je još dan danas zanimljiv i gotovo ništa nije izgubio na svojoj svježini i originalnosti.

Sve ono što je došlo 1991. sa albumom "Badmotorfinger" je samo bila potvrda velike kompozitorske snage, a danas gotovo smiješno zvuči podatak da je album dosegao 'bijedni' no.39 istovremeno u Americi i Britaniji. No, kada je 1994. objavljen "Superunknown", veliki uspjeh za koji je najzaslužniji MTV nije izostao; album je osvojio američki no.1 i britanski no.4, a singl "Black hole sun" (USA no.24, UK no.12) je postao planetarni hit kojeg su čak vrtjele i najkomercijalnije radio stanice u paketu zajedno sa hip-hop, techno i dance-pop pjesmuljcima. Jedina je šteta što se na ovoj kompilaciji nije pronašla jedna od iskonskih dark himni grungea - "The day I tried to live" (UK no.42). Sa posljednjeg albuma "Down On The Upside" (1996, USA no.2, UK no.7) uvrštene su samo 4 kompozicije jer je i njima, ako ne tada, onda sada s današnjeg aspekta sasvim jasno da im se karijera mogla pretvoriti u reinkarnaciju Led Zeppelin koji su se nakon one uspješne kreativne hard-rock/metal faze pretvorili u band koji niti sam više nije znao šta bi sam sa sobom. Uostalom, oni poluproizvodi od Cornellovih krivudavih solo albuma i frakcije Audioslave dovoljan su prikaz neinventivnosti i pomanjkanja autorskog potencijala ako ne računamo kratkotrajni Thayilov izlet u suradnju sa Sun O))) 2006. na albumu "Altar", te mnoge Cameronove kolaboracije i gostovanja kod Pearl Jam, The Smashing Pumpkins, The Walkabouts, The Prodigy...

Kompilacija na žalost ne sadrži niti jednu novu kompoziciju s kojom bi se moglo barem djelomično pretpostaviti u kojem smjeru će krenuti povratnički album. Završna skladba "Black rain" koju vjerojatno mnogi nikada prije nisu čuli, po prvi puta je zvanično objavljena 2010. kao singl (USA no.96, UK no.109), no ona je ustvari 'otpadak' iz vremena kada se snimao "Badmotorfinger" album. Pjesma nikada nije definitivno bila studijski dovršena, no zato se znala naći na repertoaru njihovih koncerata i u nekoliko navrata se mogla pronaći na piratskim live snimcima koji su zatrpali tržište nakon razlaza 1997. Ako će ovako zvučati novi Soundgarden, onda nema nikakve strepnje za mogućim promašajem.



Naslovi: CD1 1.All your lies, 2.Hunted down, 3.Fopp, 4.Beyond the wheel, 5.Flower (BBC session), 6.Hands all over, 7.Big dumb sex, 8.Get on the snake (live), 9.Room a thousand years wide, 10.Rusty cage, 11.Outshined, 12.Slaves and bulldozers

CD 2 1.Jesus Christ pose (live), 2.Birth ritual, 3.My wave, 4.Superunknown, 5.Spoonman, 6.Black hole sun, 7.Feel on black days, 8.Burden in my hand, 9.Dusty, 10.Pretty noose (live on SNL), 11.Blow up the outside world (MTV live n'loud), 12.Black rain, 13.The telephantasm

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 13/10/2010