Odgovorili su kako treba da zvuči album i po toj logici, doduše ispravnoj, razumljivo je da treba deset godina da bi se snimio dobar album, pravi, iskreni. Ovo je muzika, pomislio sam na trenutak, koju sam volio da snimim i sviram. Album me je prijatno iznenadio, nisam očekivao, iskreno, da će ovako neko da snimi. Sve ono što je zahtijevao jedan album da se uradi. Bubnjevi baš kako trebaju, oni su mi prvo ušli u uvo i slobodno se može nadovezati neki free jazz saksofonista, mislim sve je u nedostatku njega, to je Metallica odavno objasnila. Sad kad bih ovo izdanje toliko opteretio tim problemom došlo bi do poistovećivanja ta dva benda i onda tome više ne bi bilo kraja. Da sam sve više u pravu od običnog slušanja metal muzike, koju ne moram, a mogu, ne bi društvo bilo odsutno zbog metala, nego ja zbog društva. Svi su zapravo donekle zapitani o budućnosti muzike, s tim što je ja dobro razumijem da je ona u tim raznim promjenama gitare koje liče na fx. Dobar metal koji je s razlogom sve slobodniji, s tim da je pjevanje i dalje pomalo i njemu pjevaču nekako u isto vrijeme drago da to neko čuje kao producentsko rješenje, svaki instrument kao da zahtijeva isto, dok se ne spoje jednostavno u toliko mračne dubine doživljaja koji nije muzika, a neđe je provociran slušanjem muzike. Valjda samo što je ona definitivno puštena da producentski rad dobije jednostavno sav smisao postojanja sebe, prije svega, a i muzike, koju ona sa svih aspekata, ali bez sviračkog umijeća stvarno ne bi mogla. Čitav jedan kolaž zvukova koji su daleko od onog noise-a, a i bilo kojeg njenog eksperimenta u smislu produkcije, to je jasno, a ne znači da ne bi trebali da zapostavimo i lošije snimljenu muziku, ne baš ni lošije već drugačije. Svakako zahtijeva ozbiljnost, u priželjkivanju duvačkih instrumena to sve više liči na Dead Elephant (Italija) više nego na ono što sam očekivao, ali ga je on zasvirao malo da podsjeti na to što bi trebalo, mislim ne znam, slabo u tom smislu bilo što pa se vraćaju metalski na zvuk koji je Metallica svirala u početku. Do promjene svakako dolazi, svjesni svega nastavljaju da snimaju album za slušaoca koji zna što hoće, svakako, ne bih rekao da kasne u tom smislu za bilo kojim bendom koji dugo svira metal i prepoznat je od strane publike. Progresivno do same srži do koje su svirali Soft Machine. Tu se zadržavaju jedno vrijeme i dobro razmišljaju, zapravo o nastanku samog tog muziciranja sličnom free jazz-u. Album koji definitivno zaslužuje svu pažnju odabranih koji razmišljaju o evoluciji zvuka, tom elementu koji bi se dodao metalu i vratio na period prije Metallica-e, kad je to u pitanju. Jako težak horor zvuk sa izranjanjima benda u metal, pomalo dotiču i tu tematiku horora, nenametljivo drže do toga da taj zvuk toliko dovedu do njegovog istinskog smisla slušaocu. Može se i pomalo pronaći Yes, s tim da je pjevanje odavno postalo drugačije, od pojave metala, jedna velika rekonstrukcija kompletnog žanra. Efektor su jedan čitav izmislili i žestoko snimaju ovo izdanje. Povratak sa onog puta zasigurno opterećenih drogama itd... Ima nade.

ocjena albuma [1-10]: 10

edo žuđelović // 28/08/2022