home > koncert > IMPERIAL TRIUMPHANT (USA) + NERO DI MARTE (ITA), 14/06/2022, Močvara, Zagreb

kontakt | search |

IMPERIAL TRIUMPHANT (USA) + NERO DI MARTE (ITA), 14/06/2022, Močvara, Zagreb

Onaj prvi zagrebački nastup Imperial Triumphant na Uskrs 2019. sam propustio baš zbog Uskrsa, ali ovaj niti da sam htio, nisam smio. Bila bi me sramota toliko hvaliti bend sa zadnja tri izdanja, a ne otići ih pogledati i doživjeti, uh, to uistinu nema smisla bez obzira koliko god da sam bio umoran te večeri od napornog dana na poslu gdje sam udarnički napunio kontenjer dugačak skoro 15, a visok 3 metra s registratorima namjenjenim za recikliranje, cirka rečemo, nekoliko tona. Evo, kad stigoh u Močvaru, predgrupa, talijanski NERO DI MARTE su već počeli svirati. Kako sam ih odgledao i posnimio jedan smandrljani video zapis jer nisam pobrisao okular kamere (greška je nenamjerna), otiđoh u dvorište da sjednem i tu počeše vraški umor, bolovi u leđima, rukama i nogama da se više nisam imao volje, ma ni snage dignuti s barskog stolca...



Al' sad, šta je - tu je. Nema odustajanja. Ustvari, nisam smio sjesti. To je prokleto zasjedanje, opuštanje mišića i dolazak na naplatu čitavog radnog težačkog arbajta. Mogu si misliti kako je bendovima na ovakvim turnejama kada svake večeri praše maksimalno dajući sve od sebe po nekoliko tjedana iscrpivši se u neprekidnoj revalorizaciji snage tražeći je za svaki naredni nastup odspavavši možda tek nekoliko sati i onda užurbano drndajući kombijem ili busom do naredne destinacije. Pa ipak, Talijani su djelovali friško iako im je ovo bio već trinaesti po redu nastup na turneji. Zanimljivo, počeli su od rečemo istoka Europe obišavši Helsinki, Tallinn, Rigu, Vilnius, Gdansk, Bratislavu, Budimpeštu, Cluj, Bukurešt, Sofiju, Plovdiv (najavljeno Skoplje je otkazano) i Beograd, a nakon Zagreba Ljubljanu, te Beč gdje im završava druženje s njujorškom ekipom.

Oni su kvartet iz Bologne s 3 zvanična albuma, proslavili su 10 godina postojanja (od 2007. do 2012. su se zvali Murder Therapy), te su s pravom odabrani za predgrupu. Samo ime im znači 'crnilo Marsa', a u skladu s imenom na talijanskom, gotovo sve tekstove gitarist Sean Worrell vrišti na talijanskom. Prikazali su kompleksnu svirku deatha s osjetnim post metal strukturama, dakako, žestoki su u pristupu, no imaju i iznenadnih laganica sa jazzy sludge doom blues elementima, uh, taman za zaspati. Može ih se čak i doživjeti kao kombinaciju ranih Mogwai s povratničkim Swansima uz neophodnu death fasadu pri čemu je glavni meštar bubnjar Giulio Galati fokusiran na žustru tehnikaliju s kojom se dobiva i eksperimentalna srž stila. Svaka pjesma, bez obzira na tempo im je teška, mahnita, ljuta i atmosferski nakićena s određenim stupnjem otklona prikazivajući različitosti stilova koji se brzo pretapaju jedan u drugi, a za one znatiželjnije, Worrellova lirika je prožeta zemaljskom tugom i galaktičkim očajem s duhovitim i strastvenim isporukama izbjegavajući tech-death zamke na rubovima štetnih rasapa matematičke konciznosti u aranžiranju poetike koja umalo da ne glibi po Primordalovim obzorima ili Sakis Tolisovim sublimacijama. Za prvo predstavljanje zagrebačkoj publici, ovo je bila moćna predstava da vrijedi obratiti pažnju na njihov dosadašnji katalog realiziran na Prostethic Records i Season Of Mist. A da nije bilo njujorčana koji su ih odavno prokljuvili, eto, mi možda još uvijek ne bi znali za njih.



Turneja nazvana "Mother of Greed" je, elem, s ovim zagrebačkim koncertom došla do završne faze. Trinaesti od ukupno petnaest nastupa njujorški avangardisti IMPERIAL TRIUMPHANT su odradili s nevjerojatnom lakoćom istreniranih sportaša u vrhunskoj kondiciji, takoreći, kako se dalo primjetiti, upali su u rutinski profesionalizam. Kod njih je sve izboksano i usaglašeno do najsitnijih detalja. Jako dobro poznajem njihove pjesme i svojski me zanimalo kako sva ona tehnička i instrumentalistička čudesa uspiju izvesti uživo.

Prije svega, koriste neophodnu matricu sa svim onim studijskim samplovima, a djelomice i sa snimcima živih glazbenika, znači puhača i gudača koje povremeno upotpunjuju svojim naknadnim, sitnim improvizacijama. Primjerice basist Steve Bianco umije klavirske dionice odsvirati na svoje 4 žice, kao što je uhvatio praznu bocu šampanjca koja je prethodno istočena prvim redovima u čaše s pivom. To znači da nemaju silovano odmjerenu taktiku stroge pratnje reproducirane matrice poput bendova i izvođača koji ne smiju mrdnuti od primjerice ritam mašine ili programiranih taktova, elem, mogu i iskočiti nenadanim preokretom, pa se opet vratiti na postavljeni aranžman. U tom aspektu su zahtjevno složeni, ali istovremeno i slobodni da u momentu preskoče ili skrate poneku kompoziciju, a toga je bilo, posebice kod izvedbi tema s "Vile Luxury" i "Alphaville" mada nitko ne bi zamjerio na dužim figurama pjesama "Transmission to Mercury" ili "Swarming opulence".

Bend su koji nema vitalno istaknutu figuru premda je Zachary Ilya Ezrin taj glavni kotač s opakim vokalom i neobičnom gitarskom manipulacijom o kojoj sam se dovoljno napisao u ranijim recenzijama. Odnosno, njih trojica (bubnjar je luđački tehničar Kenny Grohowski) su u principu na ovome koncertu više bili jazz noise metalci nego li bazični death: svatko od njih svira svoje linije, kako bi neuki rekli, nitko nikoga tu ne sluša i ne prati. Ma, glupost. Itekako se dobro prate stvarajući koji puta i abrazivnu kakofoniju ili drone psihodeliju s mali milion tonova, disharmonijama i neprekidnim amplitudama od urnebesa i kaosa sve do jazzy sentimentalnosti i redovitih kompleksnih eksperimenata, ali to je u principu i osnovna karakteristika svake pjesme. Osim toga, imaju vraški image zlatnih maski i crnih plašteva zbog kojeg je dobar dio posjetitelja došao samo vizualizirati, a manje slušati, te odličan kontakt s publikom kojeg Bianco svako malo koristi šetajući parterom između prvih 5-6-7 redova. I svakako, za kraj, koliko god da se njihova glazba doima iščašenom i žanrovski netipičnom, a jeste bez ikakvih 'možda', toliko je istovremeno i suludo zabavna u socio-političkom i društvenom angažmanu odskačući naveliko od klasike heavy metala, pa nije nikakvo čudo da se skoro nije dalo u publici vidjeti niti jedan standardni pripadnik metal armade. Jer, oni nisu bend tipa Metallice, Maidena, Sepulture, Pantere, Machine Head ili Sabatona gdje je sveti riff na prvome mjestu uzročnik headbanginga i zakucavanja glavom o pod. Ovdje je glava služila za razmišljanje.

horvi // 16/06/2022

Share    

> koncert [last wanz]

cover: Placebo@Šalata ZG 27/06/2022

Placebo@Šalata ZG 27/06/2022

| 02/07/2022 | edi |

>> opširnije


cover: Simple Minds, 40 years of hits tour @ 30.6.2022., Šalata, Zagreb

Simple Minds, 40 years of hits tour @ 30.6.2022., Šalata, Zagreb

| 01/07/2022 | nina |

>> opširnije


cover: 15. INmusic Festival @ Jarun, Zagreb, 20-23/06/2022

15. INmusic Festival @ Jarun, Zagreb, 20-23/06/2022

| 24/06/2022 | pedja |

>> opširnije


cover: BLACK LIPS @ Vintage Industrial Bar, Zagreb, 15/06/2022

BLACK LIPS @ Vintage Industrial Bar, Zagreb, 15/06/2022

| 17/06/2022 | pedja |

>> opširnije


cover: IMPERIAL TRIUMPHANT (USA) + NERO DI MARTE (ITA), 14/06/2022, Močvara, Zagreb

IMPERIAL TRIUMPHANT (USA) + NERO DI MARTE (ITA), 14/06/2022, Močvara, Zagreb

| 16/06/2022 | horvi |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*