Laički gledajući, svatko zna što je 'live' album. Zapis živog nastupa, obično pred audijencijom u neposrednom kontaktu, a sad, kakvo je vrijeme došlo, česti su i zapisi s online nastupa bez aktivnih posmatrača. I može se s te druge varijante pričiniti da je Vladimir Ristić - Pekar (gitarist Kodagain, naravno) napravio nešto slično, međutim, nakon prvog preslušavanja pojavljuje se niz pitanja. Tko su mu sve gosti jer se ovdje najviše pojavljuju gitarske međuigre s po 2-3, pa i 4 kompaktno razdvojene staccato svirke, a prisutni su i ženski vokali, samplovi, tu i tamo klavijature, usna harmonika, te programirani ritmovi koji su najmanja enigma, a tih podataka nema na omotu osim što stoji 2020-2021. A nema ih jer je ovo opet jedan novi Ristićev umjetnički štos, ustvari nema živog zapisa, sve je odsvirano s mnogim njegovim onemanband nadosnimavanjima, a jedini gost je Bojan Pekar na usnoj harmonici. Sada, da se ne mistificira čitava infrastruktura, glavna smjernica je ponovno sofisticirani koncept, vrlo slično kao i u slučaju prvog Pekarovog albuma (nemojte brkati taj prvi 'porodični' projekt Pekar koji ima budućnost, Spoon Blind Williams je isto on) "You'd Been Living in Kentucky Working With Horses" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=31077, samo za razliku što je fabula s Divljeg zapada stacionirana u najveći grad na Balkanu - Bukurešt kojeg se u opusu Spoon Blind Williamsa moglo nekoliko puta naći u nazivima kompozicija, primjerice "The Willing Mistres lives in Bucharest" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=26838(album "Here and There", 2017) ili "Live in Bucharest" ("Cornfield & Lullabies", 2014) www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=18821, no one su nekako sporadično nezapaženo prošle u sklopu kompletnog materijala.

Bukurešt je ovdje simbol koječega od tipičnog centra sjeveroistočnog Balkana koji još uvijek muku muči sa socijalno-egzistencijalnim tegobama kao i čitava Rumunjska, sa željom transilvanijskog vampira da ruralni način života u tamnim šumama transilvanijskih Alpa i hladnog kamenog dvorca privremeno zamijeni urbanim, te da ponovno povrati vjeru u ljubav i emocije koje je napustio još prije nekoliko stoljeća. Ali, tu sad dolazi i nenadana stvarnost koja više nije kao što je nekoć bila: stari vampir koji i dalje izgleda mladoliko pristiže u Bukurešt nakon dugog niza gladnih godina ganjanja vukova i medvjeda, tamanjenja kokošarnika i najčešće opcije - lokalnih pacova (uvodna "Do not live in Bucharest"), dakako noću, no iznenađen je što na ulicama nema ljudi. Čini mu se da se vratio u rano djetinjstvo, sredinu 15. stoljeća kada su pristizale prve Osmanlije potamanivši mu čitavu porodicu zbog čega se neprestano sakrivao pored Sighișoara. Za neupućene, to je današnji središnji dio Rumunjske, 100 km jugoistočno od Cluja, a 250 km sjeverozapadno od Bukurešta. Ne zna da je zbog korone i pandemije na snazi policijski sat, svi su u strahu od masnih kazni sklonjeni po stanovima, ne vozi nikakav gradski prevoz da se barem upeca kakav šofer tramvaja ili autobusa za predjelo, te naleti na čuvara reda i zakona koji ga prvo legitimira, a kako ima zadnje, odnosno najnovije dokumente iz vremena prije Čaušeskua na starom, zažućeno-posmeđenom papiru (punkerski hardcore blues "Old brown" s auto-tune vokalom), ne nalazi ništa drugo prikladnije nego da ga počasti svojim prisustvom lukavo saznavši kroz konfrontirajući razgovor što se to točno dešava. Tada saznaje čitavu situaciju, a pandur ko' pandur, ide tjerati svoju moć. Sad će on njemu, osim što mu je utjerao strah u kosti, naplatiti kaznu, al, draku dukači, na koju adresu da je napiše jer nema keš, a niti karticu da skoči na prvi bankomat? On će njega privesti u stanicu usput se hvalisajući kako je Basarab Nică Panduru, njegov rođak bio član one čuvene nogometne reprezentacije 1994. na svjetskom prvenstvu što je u USA eliminirala Argentinu s Maradonom, to je najbolje rješenje za obojicu, tamo će provjeriti njegove podatke u bazi podataka, rumunjska policija ionako nema za prašinare po ulicama adekvatne mobitele koji bi odmah na licu mjesta skenirali osobu i tu sad počinje prava drama s elementima trilera i horrora.

Umjesto da se nahrani na licu mjesta s prvim dobrovoljcem, odlazi u stanicu i vidi, vidi, tamo je čitava sljedba nekadašnje Securitatea službe, najveće tajne policije čitavog istočnog bloka. Danas su samo policija. Imaju slabašan internet, solidno adaptiranu zgradu gdje mu je nekoć mlađahni Angel Iordănescu vadio te zadnje dokumente kako bi 1968. s 18 godina upao u prvu ekipu Steaue gdje je prethodnih 6 godina bio tek samo pionir na klupi. Zauzvrat je dobio snagu i moć vampira: igrao je za reprezentaciju, prvo je popio krv Jugoslaviji u dvije važne utakmice 1976/77 zabivši dva gola, po jedan u Bukureštu i na beogradskoj Karaburmi onemogućivši mlakonjama šminkerskim odlazak u Argentinu 1978., potom je kao trener Steaue postao prvak Europe 1986. smazavši u veličanstveno neponovljivom finalu Barcelonu na penale u Valenciji, a onda je s Pandurom 1994. napravio dar-mar na Mundialu, da bi se četiri godine kasnije na Mundialu u Francuskoj zajedno sa čitavom ekipom u skladu s borbenošću, protiv Hrvatske u osmini finala ofarbao kosu u plavo, ali nije pomoglo. Došli su novi balkanski vampiri sa zapadne strane, prokleti slavenski katolici, no to nije fokus ovog albuma.



Čitava radnja se odvija kroz niz događaja: naravno, večera u policijskoj stanici je neizbježna, ali tamo se dešava i ta žarko priželjkivana ljubav na prvi pogled (lagana "Add silver" s gnjecavim ženskim vokalom). Točno ime izabranice se ne navodi, nije čak niti nužno da je članica službene policije, iz održavanja, komunikacija, može biti i nepravedno privedena ljepotica zbog kršenja policijskog sata, isto kao i on, no u sekundi je planula obostrana kemija koju nipošto ne valja ignorirati. Tema "Be Be in Bucharest" je ubjedljiv hit u umjerenom tempu asocirajući na onaj čuveni "Regiment" Brian Enoa i David Byrnea (pjesma s albuma "My Life In The Bush Of Ghosts", 1982), a bome i Talking Heads s koncertnih verzija stvari albuma "Fear Of Music" i "Remain in Lights" kada je na gostujućoj gitari bio Adrian Belew. Saznaje se samo da radi u "Boutique tweed" (kratki, brzi surf-slide), odlaze zajedno iz dostojanstveno skršenog mjesta upoznavanja 'hi, my name is Alison' ("Driving you home"), a bješe to, docirano je, sredinom prvog mjeseca (world-music komad "16.1") kada su ljudi bili opušteniji nakon velikih pravoslavnih blagdana očekivajući kako će život poćeti teći nekim njima, normalnim putešestvijama. Tu se otkriva i romantika uz "Cheese and crackers" na koju se može svašta nakalemiti od krautrocka Neu! do alternativnog bluesa i neo-psychodelic folka (važan je i ženski sample u trećoj minuti), nastaje velika romansa, pomalo začuđujuće izranja eksprerimentalna jazz "Ko to?" od svega 33 sekunde, jedina naslovljena na južnoslavenskom jeziku otvarajući mnogo režiserskih metamorfoza (idealna za uvod noir-filma), te neizbježno obećanje "I'll be there" u finom moody feelingu velikog seksualnog otpuštanja svih grijehova kad je posao super obavljen. Ne treba smetnuti s uma da je vampir još 2014. imao temu "I've been there". U klasičnom Hollywood horror filmu, ovo bi čak bio i kraj s odjavnim foršpanom, međutim Pekar je dovitljiviji, ona postaje dio njegovog klana: "David fragile lives in Bucharest" dolazi kao prva završnica koju treba Slušati Najglasnije poput himne "Yü-Gung (Fütter Mein Ego)" Einstürzende Neubauten, ne tvrdim da će biti otkrivena tako brzo, ali smješi joj se daleka budućnost novih generacija. "Never ender" ulazi u galop frenetičnog blues-hardcorea i počinje se razmišljati o "The days after" rasplinutom jazzy atmosferom finiširajući s prljavo-mutnim plesnim bluesom "T Co Berry road" i laganom "Toothache", što znači da su oboje našli pravi poligon, a kad zabole zubi, onda ima robe za degustiranje.



Puno grickavih gitarskih sekvenci s obiljem psihodelije, slide poteza, zavodljivih finesa, kratko odrezanih, iskričavih tonova s rijetkim legatima, na bazama nekih uistinu velikih majstora gitare bluesa i rocka uključujući i Hendrixa, ali i Ry Coodera, Peter Greena i Claptona iz nekih starih vremena kad je bio na kokainu nedostupnom za Bukurešt, kada se heroin nadomještavao s dvije kartice ispijenih plivinih plivadona, a žeđ za krvlju slušanjem beogradskog radija 202 u noćnim satima, po mogućnosti na MW/AM talasima što su dopirali i do vampira iz Transilvanije, ovdje su predočeni zorno jasno zašto suvremeni krvopija ima itekakvu ulogu na Balkanu.

Naslovi: 1.Do not live in Bucharest, 2.Old brown, 3.Add silver, 4.Be Be in Bucharest, 5.And than Oliver bites a fig, 6.Once upon a summer, 7.Boutique tweed, 8.Driving you home, 9.16.1, 10.Cheese and crackers, 11.Ko to?, 12.I'll be there, 13.David fragile lives in Bucharest, 14.Never ender, 15.The days after, 16.T Co Berry road, 17.Toothache

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 29/12/2021