home > mjuzik > Cornfield & Lullabies

kontakt | search |

SPOON BLIND WILLIAMS: Cornfield & Lullabies (Slušaj najglasnije, 2014)

Kad sam uzeo cd u ruke, pogledao naslovnicu i pročitao ime izvođača, prva asocijacija koja mi je pala na pamet bio je izvoran akustični američki blues izvođač Blind Lemon Jefferson. Ovo je ipak jedna malo drugačija akustična priča. Spoon Blind Williams je umjetničko ime gitarista grupe Kodagain koji se pravim imenom zove Vladimir Ristić - Pekar. Nakon prvijenca "The dark side of the spoon", tako je i "Cornfield & Lullabies" odsviran na ukuleleu kao vodećem instrumentu u lagano tamnom ritmu. Jedino si je autor skresao dva slova u srednjem imenu, tako da je Blinded sada postalo Blind.

"Que le vaya bien", vesela pjesma kojom započinje ovaj cd, instrumental je koji jako fura na Havaje i ljetni odmor. Odmah mi se ukazao Spužva Bob Skockani, koji kao da je pozvan u goste kod Spoon Blind Williamsa. Već vidim kako bi to bio idealan spot sa Spužvastim u glavnoj ulozi. Kako to ponekad i biva, čovjek ima neke predrasuude po prvoj pjesmi na albumu. Tako sam i ja očekivao da bi cijeli cd mogao biti u tako zabavnom ljetnom hula-hula fazonu. Već iduća "I've been there" me vraća u one tamnije vode, koje su prisutne i na albumima Kodagaina. Te mračnije teme mnogo bolje opisuju ovaj album, dajući mu svježinu i originalnost. Kao da sam se vratio u dvadesete godine u Sjedinjenim Američkim Državama. Tumaram New Yorkom u doba prohibicije, tražeći čašicu alkohola. Kao da je cijela pričana (po)slagana uz priče Al Caponea i slične gangstere koji su se uspjeli obogatiti u to vrijeme. "Cornfield" toliko lijepo ulazi u blues, a autor pucketanjem prstiju stvara interesantnu zvučnu kulisu. U toj pjesmi je završetak naglo odrezan, možda da se dobije nota neobičnosti. Album kao da ima dvije strane, nakon par mračnijih tema uvijek dođe jedna veselija. Tim pametnim rasporedom pjesama Spoon Blind Williams je uspio posložiti jako dobro dinamiku albuma, pa vam se čini da ovih dvadesetak pjesama, koliko ih ima na cd-u prolete jako brzo i opet imate želju poslušati sve ispočetka.



"Cornfield & Lullabies" nosi i nekoliko obrada, koje je Vladimir Ristić toliko izokrenuo, kao da slušate sasvim drugu pjesmu. "Kaw-Liga", u originalu Hank Williamsova, toliko ima neobičnih zvukova, od početka gdje kao da slušate Vevete i njihovu "Venus in furs", a kasnije kako se pjesma razvija dolazite do napjeva indijanskih plemena. Cijeli cd koji obiluje neobičnim zvukovima i ne možemo ga strpati u jednu ladicu. "Around the block" blagim psihodeličnim aranžmanom jako asocira na rane Floyde, dok je još Syd Barrett bio mama i tata ovog benda.

Spoon Blind Williams definitivno ne robuje nikakvim šablonama, u svojim pjesmama se lijepo igra, kako s veselijim, tako i tamnijim tonovima i upravo zahvaljujući tim ekstremnim razlikama stavlja interesantnu glazbenu lepezu pred slušatelja. Po svojoj inovativnosti i neobičnim zvukovljem, mogao bih ga staviti u isto ladicu sa Silver Apples, koji su isto uvijek išli u neka nova neistražena područja. Istina, Silver Apples su to radili prije skoro pedeset godina i bili su pioniri elektronske glazbe, dok je Spoon Blind Williams više u akustičnim vodama. Ali je pokazao da i danas, kao i skoro pedeset godina unazad glazba može biti jednako svježa i originalna.

Prednost instrumentalne glazbe kakvom obiluje ovaj album je slika koju svatko kad zažmiri slaže u drugačijim bojama. Kao da ispred sebe imate Karouacov "On the road", tako je i ovaj album jedan poseban road-trip sa svom nepredvidljivošću, koju takva operacija nosi. Ako ste upoznati s radovima Ristićeve matične grupe Kodagain, ovaj album vas definitivno može odvesti puno dalje, posebno u istraživanju glazbe. Zvukovno bih ga bez problema mogao smjestiti čak u dvadesete godine prošlog stoljeća, na američki jug. Nisam siguran koliko ljudi će ovaj album na prvu prihvatiti, jer ovo je album koji trebate poslušati nekoliko puta da udahnete njegovu ljepotu. Ako mene pitate, jedan od neobičnijih uradaka tekuće nam 2014.

Naslovi: 1. Que le vaya bien, 2. I've been there, 3. Cornfields, 4. Swanee River (Stephen Foster), 5. Try again, 6. Kaw-Liga (Hank Williams), 7. Charlie, 8. Live in Bucharest, 9. Barclay One, 10. Ghostly Brian (Kodagain), 11. Sounds familiar, 12. Watermoon, 13. Ah 13th, 14. Glowing Glowes, 15. Tiptoe through the Tulips (Dublin/Burke), 16. Mojmirska, 17. Around the Block, 18. Sea Ville, 19. Sounds familiar, 20. One more time, 21. And tonight

ocjena albuma [1-10]: 8

jura // 21/03/2014

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Vile Nilotic Rites

NILE: Vile Nilotic Rites (2019)

| 29/11/2019 | horvi |

>> opširnije


cover: Ono bitno o njima

KING UBU: Ono bitno o njima (2019)

| 26/11/2019 | horvi |

>> opširnije


cover: Libertin

VEDRAN RUŽIĆ: Libertin (2019)

| 24/11/2019 | jura |

>> opširnije


cover: Filip Fantoni

FILIP FANTONI: Filip Fantoni (2019)

| 12/11/2019 | horvi |

>> opširnije


cover: Upper Structures

PAVLE MILJENOVIĆ: Upper Structures (2019)

| 07/11/2019 | jura |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*