Drugi dio obrade stihova i tekstova Quentin S. Crispa u jednostavnom art-pop stilu.

Ako se uzme u obzir i onaj neoficijelni "I want to tg'd, tg'd, 1981", ovo je 11. album knjaževačke Kodagain objavljen za Slušaj najglasnije. U protekle 4 godine nanizali su bezbroj prekrasnih skladbi s ponekim eksperimentalnim izletima, ali nimalo nisu izgubili smisao za komponiranje najjednostavnijih mogućih pop pjesama.

Ovdje su se Čombe i mala ekipa ponovno poslužili svojim standardnim obrascima kreiravši kratke pjesme u rasponu od minute i pol do tri minute o kojima se ne treba previše razglabati. Synth melodije, akustična ritam gitara, malo laid-back atmosfere uz poneku pratnju ritam mašine i udaraljki i... to je to. No, nastavivši proučavati stihove Quentin S. Crispa (rođen 1972), britanskog 'supernatural fiction' književnika kojega su počeli obrađivati na prethodnom albumu "Letters From Quentin" (2009), bend je zašao u konceptualno poglavlje rada gdje se definitivno okreće u art-pop ostavljajući eksperimente i nekolicinu tematskih miš-maš albuma iza sebe. Eh, ovdje bi sad trebalo analizirati i tumačiti stihove, pjesmu po pjesmu, a njih ima čak 18. Naizgled, sva tematika se bazira na emocijama zbog sjajnog Čombetovog vokala, no ovdje se nalazi pregršt lascivnih lirskih zahvata sofisticiranih ponekad do vrlo kompleksnih opservacija, tako da je bolje ovakve analize ostaviti provjerenim književnim kritičarima.

Album je, da posve skratim priču, idealan popratni materijal za neku Crispovu zbirku i valjalo bi ga kao takvog jednog dana upakirati zajedno sa prethodnim "Letters From Quentin", te ga plasirati na književnu scenu.

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 03/02/2011