Točno punih godinu dana je bilo potrebno da Kodagain napravi novi album. Izgleda da su onaj urnebesni tempo izdavanja po 2-3 albuma godišnje sveli na samo jedan (a 2007. su ih objavili 6!).

Sve je uglavnom poznato oko tehničkih detalja (Čombe vokal, samplovi i klavijature, te Vladimir Ristić Pekar - gitara), no ovaj puta je za razliku od svih dosadašnjih, uglavnom širokoj publici nepoznatih ili vrlo malo znanih obrada kompozitora ili književnika, izbor pao na svima veoma dobro znane pop melodije.

Tako album započinje sa "Walk on" (Kenday Hayes - Gary Walker), velikim hitom kojeg je proslavio Leroy Van Dyke 1961. (bio je USA i UK no.5), a obradili su je još Donna Fargo (1980), Kikki Danielsson (1983), Asleep At The Wheel (1988), Martina McBride (2005)... Nastavlja se sa Buddy Hollyijevom "Everyday" i malo primjećenom The Beatles "I will" sa 'bijelog albuma' iz 1968. godine. "Over the rainbow" je svima dobro znana (original Harold Arlen - Yip Harburg 1938. za film "Čarobnjak iz Oza"), kao i "In dreams" (Roy Orbison) koja je doživjela u Čombetovoj izvedbi fantastičan vokalni performans. "My one and only love" (Guy Wood - Robert Mellin) je svjetsku slavu doživjela 1952. u interpretaciji Frank Sinatre, a obradili su je još, između ostalih Sting, Jamie Cullum, Ella Fizgerald, Sara Vaughan, te Paul McCartney na albumu "Kisses On The Bottom" (2012). Tu je i velebni hit "Porque te vas" (zašto si otišla) Jose Luis Peralesa iz 1974. kojeg je proslavila belgijsko-španjolska pjevačica Jeanette. Singl se prodao u 6 milijuna primjeraka, a Čombe ju je veoma dobro ispolirao. "Secresie song" Henry Purcella je adaptirana u gitarističkoj varijanti, a tradicionalna "There was a wild colonial boy", inače irsko-australska skladba o doseljenicima, točnije o Jack Dugganu koji je počinio svakojaka razbojstva, skraćena je samo na onaj sentimentalniji, uvodni dio. A na završetku albuma, Kodagain se priključuje ogromnoj listi izvođača koji su obradili "I'm in the mood for love" Jimmy McHugha i Dorothy Fields iz 1935. Pjesmu su obrađivali mnogobrojni jazz, country, pop, rock izvođači i revijalni zabavnjaci, a između inih, tu su primjerice Rod Stewart, Bryan Ferry, Sheena Easton, Amanda Lear, Amy Winehouse, a i Sex Pistols su je jedno vrijeme tokom 1977. znali unakaziti na koncertima. Da svima njima Čombe ne bi ostao dužan sa nekakvim 'suhoparnim' coverom, dojam je pospješio sa posve zvrkastim "I'm in the mood for fast", jedinim autorskim komadom u kome je, prigodno, ubrzao vlastiti vokal do neprepoznatljivosti. A na kraju je ostavio kratku satiru na Dean Martinovu "Tell your mother hello".

U kategoriju onih nešto manje znanih (i zaboravljenih) skladbi spadaju "In the misty moonlight" koju je Cindy Walker napisala 1964., a proslavili su je Jerry Wallace (1964) i Dean Martin (1967), zatim "A little voice" (Buddy Lester - John Gluck), "My rifle, my pony, and me" (Don Williams) i "Side by side" (Gus Kahn - Harry Woods, 1927).

Ako do sada ovakav način obrade Kodagain u kratkim varijantama od cirka minutu i pol -dvije, nije ozbiljnije zaintrigirao širu javnost, ove verzije bi to svakako trebale. Jer, inteligentno su prilagođene njihovom neobičnom pop stilu, prošarane su zanimljivim dosjetkama, kojekakvim sitnim vragolijama i prohujaju tako brzo da se niti ne primijeti kako je 26 minuta fijuknulo brzo poput omiljene šalice čaja.

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 09/02/2012