Prvo što će svakome tko je upućen u dosadašnji rad ovog benda kao iznenađenje upasti u uho je 'pa jel moguće da su ovaj puta napravili potpuno akustičan album?'. Ha, nije ih bilo dvije duge godine, praktički tri jer je prethodni "One For the Show" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=28917 objavljen početkom 2019. i to kao solo rad Čombeta bez gitariste Vladimira Ristiće Pekara, a ovaj koncem 2021., daklem tri sezone su tu bliske razdaljine koje odvaja svega mjesec-dva-tri. Bio je tu još jedan album za američko tržište, ali ne mogu ga iskopati, ostao mi na starom PC-iju koji je otegnuo papke... U međuvremenu se desila korona, lockdowni, a Kodagain je baš ko' da je znala, odavno prototip benda koji radi na daljinu - Pekar živi u Kamniku, a Čombe u Knjaževcu i tako oni već oho-ho, skoro pa čitavu deceniju rade albume. Stoga ispočetka kada se sluša ovaj ponovno pozamašan album sa čak 21 pjesmom (skoro 50 minuta), taj akustični dio je nezaobilazan naputak koji vodi do onog poimanja da su opet napravili nekakav eksperiment. I da. Prve 4 stvari su fakat akustična Pekarova staccata uz uvijek prijatan Ferryjevski Čombetov vokal. Okey, možemo se pomiriti da će ovo biti akustara i tako to krene... Prvo dvije Čombetove autorske s ljutim okusom luka i kompromisom voli li više cvijet ili mjesec, a ima još dvije s vlastitim potpisom, pa nezaobilazne obrade, raspjevana "Ugly bitch" Lohe Connell (prisutna s još dvije), a onda, majke ti, Čombe uključuje neki programirani ritam, Pekar zasvira kraći riff i legato, te se sve mijenja u plesni dekor, a i vokalno se sasvim razdvaja jerbo nailazi "Summer" Paula Verlainea i onda sve do konca albuma gotovo da nema više striktno akustičnih komada. Ajde, ima "Granny's boot" (Spike Milligan), "When I am a cup" (Hilda Doolittle), "Henley on Thames" (John Betjeman) i još nekih, ali oni ugodno klize poput miš-maš slaloma na frekvencijama starinskog srednjevalnog radija kad se svatko malo u večernjim satima nešto zakoprcalo sa strane u svojstvu probijanja efekata radio-drame.

Tako se redaju obrade u kojima se isprepliće prepoznatljivi indie-pop s ponešto country, blues, folk i new-wave medikamenata na koje Čombe dodaje pogramirane ritmove u uobičajeno kratkim komadima do maksimalno 3 minute i nešto sitno. Od, uvjetno rečeno moćnijih izdvaja se plesno temperamentna "The terribly strange bed" (Robert Creeley) sa psihodeličnim slide-om i dvoglasjima, "I thought of the people back there" (Loha Connell) s mnogo finog gitarskog rada poput stratocastera Robert Craya, Peter Greena, ma ima tu i Claptonovog šmeka, a od ležernijih jako lijepa "It's all I have to bring today" (Emily Dickinson) i "The shame" (Robert Creeley) koje dušu daju za kompresirani The Cure post-rock sabijen u 2 i pol minute, a valja spomenuti i dva gosta - Dobricu Dunata - Šimu (bas gitara) i Bojana Ristića, također Pekara na usnoj harmonici u dvije teme, kao i Vladimirov banjo u najveselijoj "Broken mirrors" koja se komotno priključuje retro hypeu blues-roots i hillbilly scene.

A najveće iznenađenje jest naslovna "Možda dođem, ne dođem", jedina na srpskom jeziku iz pera samog Čombeta u prilično sofisticiranom raspoloženju frcajućih emocija s melodramatičnim ugođajem, a bome i zajedljivošću kad eksplodiraju hormoni u nestabilnoj ljubavnoj avanturi. Prava akustična pop stvar za intrigantne i vrckave trenutke, a samo šteta što je nisam pronašao na youtube jer koliko mi se čini, Kodagain već podosta godina ništa nisu postavili niti čak za promociju.

Ovo je jedan nadasve lijep i pitko slušljiv, neobavezan album s mnogo zakukuljenih detalja u stihovima melodramatike, tog 'okusa luka' u ljubavi i raspoloženjima kao što kaže uvodna Čombetova "Our tasty onion love", a zna se, ne voli ga baš svatko, pa makar i uz ćevapčiće ili u grah, pasulj, fižol, bažulj/ krumpir salati. Kamoli ga rezati. Luk-suzan je. Pa stoga, kako kome paše.

Naslovi: 1.Our tasty onion love, 2.Do I love flower more than moon, 3.8 prospect (Sylvia Plath), 4.Ugly bitch (Loha Connell), 5.Summer (Paul Verlaine), 6.Into the night (Loha Connell), 7.Granny's boot (Spike Milligan), 8.When I am a cup (Hilda Doolittle), 9.The terribly strange bed (Robert Creeley), 10.It's all I have to bring today (Emily Dickinson), 11.Henley on Thames (John Betjeman), 12.The shame (Robert Creeley), 13.Come with us and play (William Carlos Williams), 14.Bourgeois, 15.He was just a blue-eyed Boston boy (Moe Armstrong), 16.I thought of the people back there (Loha Connell), 17.Never takes sweets from a stranger, 18.Ego intact (Quentin S. Crisp), 19.Broken mirrors (Brendan Connell), 20.Možda dođem, ne dođem, 21.Dead in Leamington (John Betjeman)

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 16/12/2021