Realistični vokalni pasaži koji preporučuju ovaj album za jutarnje preslušavanje, ili neko drugo doba dana kad je morning glory u punom cvatu. Sve je prilično produkcijski savršeno i moderno ali ne možemo osporiti jednu činjenicu da je album u određenom smislu posvećen imaginarnim područjima gradova koji kriju prilično nadrealističnu scenu, nadrealizam prije nadrealizam, on vidi dešavanja upravo u tim avetinjskim zanosima. Njegovo porijeklo se ne može vezati za postojanje urbane inhibicije "možda može doći skretanjem", upotrebom pažnje, ekspresivnosti, dok se čovjek suočava sa nizom novosagrađenih nebodera. Ekspozicija se stalno umnožava, jedino što vidimo je valerski složena slika za kojom možemo tragati likovnim izrazom. Shvatam da nakon nekoliko izdanja među kojima se ubrajaju i dubstep izdanja uobičajeno dolazi do prihvatanja uticaja, dakle neka vrsta nužnosti izgradnje sopstvenog stila koji se potiskuje u fazi produkcije, a da je bend prilično lagan po tom pitanju. Nakon To Rococo Rot i Mouse On Mars PVA je naredni izbor.