Za razliku od mnogih povratnika iz 80-ih koji su pauzirali dvije-tri decenije, Blancmange, odnosno jedini živući originalni član Neil Arthur svjestan je da aktivan rad i stalna prisutnost na sceni stvara kvantitetu, a u njegovom slučaju i kvalitetu. "Commercial Break" mu je već 12. album od povratka 2011. nakon više od 20 godina hiatusa, a bome mu i u komercijalnom pogledu ne ide loše. Skoro svi prethodni radovi su imali plasmane na listama najprodavanijih, okey, zadnjih nekoliko na independent listama, ali i to je pokazatelj da ga publika nije zaboravila, te da još uvijek ima vjernu bazu fanova koji prate njegove neobične ekstravagancije. Ovdje se ponovno udružio s Bengeom iz benda John Foxxa The Maths i Wrangler, a ta suradnja svaki puta pokazuje nivo kreativne izvrsnosti. Nije stoga nimalo pretjerano procijeniti da je ovo još i ponajbolje izdanje u svim aspektima. Prije svega tekstovi su duboki udisaji života u kome se Neil osjeća kao promatrač što nije sudac, ali je jako dobro svjestan okoline i svijeta u kome živi komentirajući štošta od primjerice kurentne situacije u iznenađujuće ambijentalnom uvodniku "Share out the light" 'ekran je postao zelen/ kužiš kaj mislim?' aludirajući na višesmislenost od virusa u kompjuteru do metafora na sumoran svijet na kome štošta toga nije u redu. Odjek je rastegnute pandemije s naoko buncajuće zbunjenim komešanjem u opažanjima stvarajući komičan dojam.



Pomislilo bi se u prvi mah da je ovo depresivan album, no nije. A nije niti sretan. Ponekad se zbog tog lirskog izražavanja životnog iskustva čini svjetovni i društveni, ali u niti jednom trenu nije besmislen. Sjajno opisuje svakodnevicu poput recimo šetanja psa "Dog walk in a cloud" opisujući gotovo sve do detalja razvezavši malu novelu ili razglabanja društvenih komentara "This a state" parodirajući stihovima 'memorijalni travnjak treba ošišati/ a i moju kosu'. Začudili bi ste se koliko sličnosti njegova fabula ima s 'našim' životima. Naslovna pjesma "Commercial break" referira se na dječji TV program iz 70-ih kada je i sam bio klinac čekajući crtiće i zabavni kutak. Ima i nekoliko iznenađenja poput akustične gitare u instrumentalima "Empty street" pozivajući se na "Sad days" s dalekog albuma prvijenca "Happy Families" iz 1982. i završnog "Looking after aliens", a tu je i još treći instrumental "On a ride" s podosta ubačenih zvučnih ekspresija, kao i čitav niz konkretnih, terenskih zvukova poput električne pile, perilice suđa, ručne pumpe za vodu, valova i raznoraznih dosjetki kojima se obogaćuje dekor zbirke synthova i analognih pristupa u zrelom stilu synth-popa/ synth/ electro-wavea, a ako ćemo pravo, ovo je istinski adult-pop kojim Blancmange ruše granice vremena balansirajući između tamnih i mračnih utora do vedrih i živih boja, melodija i harmonija, a sve im savršeno dobro pristaje. Strogo platonski, nije ništa drugo nego ljepota.

Jasno da niti ovaj album neće dosegnuti vrtoglave tiraže, a niti se neće emitirati u radijskom 'prime-time' eteru s vrlo sličnim electro i pop izvođačima, ali svakako je i više nego dobrodošao prilog finoj kolekciji u nizu ostavljajući dovoljno prostora za daljnja eksperimentiranja unoseći 'ono nešto' što u ovakvoj glazbi stalno nedostaje.

Naslovi: 1.Share out the light, 2.Endless posts, 3.This a state, 4.Commercial break, 5.Dog walk in a cloud, 6.Empty street, 7.Strictly platonic, 8.On a ride, 9.Duo, 10.Long way road, 11.Looking after aliens

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 04/10/2021