Zvukom predstavlja određenu planinsku samoću, koja je svakim prisustvom ljudi još agresivnija prema ljudskim strahovima, tako da bi ovo bio određeni zaklon koji čovjek traži da se ušuška od svih neverbalnih komuniciranja koje mogu biti sa biljkom, da je i njoj jednostavno potrebna industrija, tako da vjerujem zašto su pomalo svi borci za "legalnu marihuanu" pomalo nužno nadraženi tim odnosom prema prirodi, te imate nekog čovjeka koji je samo zbog toga neshvaćen. Kad čujem album lijepo mi je jer sam i ja svojevremeno svirao gitaru i lupovao na delay-u dd3 boss, poput njega, sad ne znam za njega. Na Dis-patch 7 festivalu sam ga gledao uživo i imao priliku da čujem kako taj njegov zvuk zvuči u jednoj koncertnoj sali, zaista neki delay koji je u prvom planu, rekli bi smo za nekoga ko sjedi za velikim miks pultom, a njega vidimo na bini samog koji sa gitarom unosi pojedinačne zvuke, boje, na granici između nekog rokera "u srebru", zadimljenoj prostoriji, dok mu svijest nije doživjela uspone i padove od opijata i alkohola, na toj sredini počinje da svira za sebe i nekog današnjeg instrumentalistu kojem gitara služi kao nepresušan izvor tonova kojima će da stvori atmosferu, naučno istraživanje, putovanje, dodira raznih civilizacija i u jednostavnom polugovoru stvori vrlo pristojno - ambijent. Toliko se raširila upotreba instrumenta u kreiranju muzike, u onom individualnom smislu, a i sama priča je dostupna čak i njima koji sviraju praktično za sebe, i u tome period snimanja kao dio određene intime, sa velikim stilom obaviti radnju početka snimanja i ispuniti taj prostor sobom. Ne znam što bi rekli snimatelji na to, da li to treba omogućiti pojedincu da dođe sam do toga, do naučne strane ili postoje tipovi ličnosti koji mogu to sebi da priušte. Da li je dovoljno rečeno i koliko je nedorečeno kad je u pitanju samo poznavanje snimka da li je ono u nečijim rukama ili je instrumentalista zapravo po zakonu slobode pojedinca da sve što je u komercijalnoj ponudi omogućeno i njima da imaju samo ako plate.



Možda su to titraji volume pedale i delay-a te ona varira stalno. Ne znam ali utisak koji se stvara da je neko profesionalac u tome ne zavisi toliko od kriterijuma koji se stiče za to. Prosto, mi razmišljamo dok on svira, a ako ne kažemo što mislimo - to neće uticati na njega. Tako mi djeluje senzibilitet kojim on čuje muziku, mada zna određeno dešavanje iz snova da se poistovjeti sa pojedincem kojeg eventualno osjetimo, te dolazi do konflikta. Zamislimo da je sve to dodijeljeno ulozi čovjeka, sve što bi on htio osjetiti, ispoljiti, a jednostavno se komplikuje usljed uticaja ljudi sa strane, mislim da bi čovjek nasrnuo na nekog.

Naslovi: 1.Swimming In A Western Hotel, 2.Outskirts, Dreamlit, 3.Corniel, 4.The North Line, 5.Baitshop, 6.Harmony Conversion, 7.Memorizing, Memorizing, 8.Just A Story, 9.Nightwater, 10.Wooster, Ohio, 11.Almost Grown, 12.Grounded

ocjena albuma [1-10]: 8

edo žuđelović // 22/08/2022