Tragedy (nemojte ih miješati s portlandskim hc-punkerima) su komedijaši iz New Yorka koji bi voljeli da ih se shvati ozbiljno, ali to baš od promoćurnije metal armade ne mogu očekivati. Oni su tipičan tribute/ cover bend užitak one audijencije koja metal ne shvaća dalje i dublje od Van Halen, Manowar, Scorpions, Kiss i Europe, a svirački maniri su im zaustavljeni kada se pojavio NWOTBHM. Imaju kroz aranžmane bogate slojeve koncizne svirke, to bez daljnjega, a uz to su jedan od rijetkih bendova u kome gotovo svi pjevaju, te imaju lika, osobnu maskotu Lancea koja ništa ne svira i ne pjeva, već poput Beza iz The Happy Mondays igra sebe samoga. U pojašnjenju stoji - kompletni idiot. Ajde dobro, ma ovo je samo pokušaj vještog biznisa s parodijsko-zabavnim glam imageom i insinuacijama na mnoge dobro znane metal i rock zvijezde s obaveznim šljokicama, naglašenim make-upom, zakovicama, štranclima, resicama, kožom, blještavom odjećom i isticanjem mačoidnosti u svakom trenutku koja je rockerska inverzija Village People, a glavni dio ekipe se naziva pseudonimima što su uzeti od Bee Gees, odnosno braće Gibb i njihove slavne disco faze jer kako tvrde, to je bilo najplodnije vrijeme za pop i disco, te hard-rock i metal.

Ovdje su sakupili 14 ranije realiziranih pjesama, elem obrada, a koliko mi se čini, na dosadašnjih 8 albuma nemaju niti jednu vlastitu pjesmu. Vjerojatnost je da će te se gotovo svake pjesme sjetiti čim čujete gitarske melodije Mo'Royce Petersona i Garry Bibba, no neke će te možda s otegnutim okolnostima uspjeti smjestiti uz originalne autore i izvođače, ali činjenica jeste da su ovdje sve sami milijunski hitovi, a oni kao takvi niti malo publiku ne interesiraju čiji su jer su odavno u uhu i na radio stanicama svakodnevni dio repertoara. Abba i Bee Gees ovdje imaju po 2, odnosno 3 hita - "Gimmie! Gimmie! Gimmie! (a man after midnight)", "Dancing queen", "Stayin' alive", "How deep is your love" i "Tragedy" koje uopće nije teško prepoznati, dok se za uvrnutu verziju "You're the one that I want" John Travolte i Olivie Newton-John iz filma "Grease" treba malo pomučiti sve dok ne dođe refren, isto kao i za "Sweet Caroline" Neil Diamonda.



Tu su još komadi iz mjuzikla "Hair", pa naravno "Aquarius/ Let the sunshine in", zatim Rafertyjeva "Baker street", sasvim nepotrebno izmasakrirana "Africa" Toto, solidna verzija "Hot stuff" Donne Summer, progressive - rock varijacija stiskavca "Total eclipse of the heart" Bonnie Tyler, zgodna intervencija "Skyfall" Adele, te hit zaboravljenih kalifornijskih debeljuca The Weather Girls "It's a raining men" što je, teško danas povjerovati, 1982. došao samo do USA no.46, ali su ga zato Britanci objeručke prihvatili (UK no.2) osiguravši mu status hi-nrg evergreena što ne silazi sa svakodnevnih play-lista. Zanimljivo, debeljuce i dan danas postoje, ali s novim vokalisticama (Isidora Rhodes-Armsted je umrla 2004. od srčanog udara uzrokovanog debljinom), no od tog hita praktički se više nikad nisu vinule u pop visine.



Zabavan je ovo presjek s njihovih dosadašnjih albuma. Jest, ovo spada u fah obične lakrdije s namjerom da se postane popularan na račun velebnih hitova, a bend kao takav ima sve akreditive to pospješiti, mora se priznati, vrhunskom svirkom i sasvim opravdano pretencioznim preseravanjem kojeg mnogi ne shvaćaju kao takvo, već obaveznim dijelom čitave koreografije i scenografije. Kako god, pustiti mozak na pašu i zabaviti se…

Naslovi: 1.Gimmie! Gimmie! Gimmie! (a man after midnight), 2.You're the one that I want, 3.Evil/ Baker street, 4.Stayin' alive, 5.Sweet Caroline, 6.Raining blood/ It's a raining men, 7.How deep is your love, 8.Aquarius/ Let the sunshine in, 9.Africa, 10.Total eclipse of the heart, 11.Tragedy, 12.Dancing queen, 13.Skyfall, 14.Hot stuff (feat. Alex Skolnick - live)

ocjena albuma [1-10]: 5

horvi // 01/08/2021