Ova dva autora su u vrlo kratkom vremenu nanizala po 20-30 albuma od cirka 2019. naovamo. Earthflesh je iz Geneve, ima nešto bogatiju kolekciju izdanja, može se pohvaliti i jednim iznimnim radom sa poznatim eksperimentalnim metalcima Rorcal, a sam njegov stil varira između eksperimenta u kome analogno ili elektronski procesuirano vitla ambijentima, industrialom, noiseom, te dakako drone izbojcima s povremenim otklonima u konkretnu glazbu i zvučnim manipulacijama.

White Square je nastavak nekolicine projekata opuzenskog majstora harsha i static noisea znanog pod imenima Shitfaced Noisebastard, Kanal B, Transgresia…, a on je također startao 2019. (pod ovim imenom) ujedno pokrenuvši i etiketu Not Even Art Records u kojoj do sada bilježi 60-ak izdanja s oko 25 autora, između ostalih naći će se i I,Eternal i Uburgrund. Njihov zajednički rad od 40 minuta je neprekinuti konspirativni ciklus napada na centralni živčani sustav s periodičkim i valovitim fakturama dokazivanja i pokazivanja kako bazično sanjarenje ima svoju redovitu morbidnost s nepredvidljivim tijekovima podsvijesti teško razlučivih labirinata o kojima se psiholozi, psihoanalitičari, filozofi, kojekakvi tumači snova i razni pseudo-mračnjaci, da ne kažem coprnjaci, vještice, vračare, gatare, nadri-liječnici i ini bakću tisućljećima još od Faraonovog sna sa sedam debelih i mršavih krava koje je protumačio njegov sluga Josip u Knjizi Postanka iz Starog Zavjeta.

Tema izvedena u jednome komadu počinje poznatim opuzenskim static harsh atakom koji se periodički modulira po 'up & down' amplitudama. Ako poznajete ili ste donekle upućeni u njegov rad, točno se primijeti što je Eartflesh ovdje doprinjeo, a to je prvenstveno ambijentalniji i harmoničniji dio kao balansirani kontrast transa buke repetiranog u adekvatnim vremenskim relacijama između drone i post-industral referencama, dakako bez ijednog vokalnog učešća. Naoko će se laiku pričiniti da se ovdje ništa ne dešava kao i kod, uvijek jednog te tipičnog primjera za usporedbu, Merzbowa, koji ga voli 'peglati' do iznemoglosti, no zna se jako dobro kod analize samog zvuka da to nije točno, da se naš um zavarava u skladu s nesnosnim bučnim frekvencijama. Ima, itekako ima života i elana u ovim masivno izgrađenim brundanjima istim mahom kao i kod rasta biljaka koje najbolje uoči vrtlar što se svakodnevno brine o njima. Nekome će stoga ovo biti vrlo neprijatno za slušanje i odustati će već nakon 3-4 minute kao da gleda cvat bazge ili otvaranja latica cvijeta, a to sigurno takvoj audijenciji nimalo nije zanimljiv teritorij kojeg, štoviše, niti ne smatraju glazbom, a u principu, ovdje je riječ i vrlo mirnoj, staloženoj i dramatičnoj, mada poprilično sporoj zvučnoj fabuli iscrtavanja kružnih linija u vrtložnom sanjarenju.

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 27/05/2021