Prilično brzo nakon prethodnog, fantastičnog "Nebula" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=33753 s kojim su postavljene neke nove stilske smjernice ka drone futurizmu, autor se vraća na regulaciju harsh noisea, ali u drajverskom elanu već odavno napustivši onaj prepoznatljiv mu static harsh noise s kojime je u ranijem projektu Transgresia (2017-2018) napravio, koliko sam izbrojio, čak 56 albuma i nešto manje kao White Square, ovog puta svi su navedeni u popisu diskografije. Međutim, vratio se na nazive kompozicija označenih brojevima što je u određenu ruku površni pokazatelj pomanjkanja nadahnuća, reklo bi se laički, međutim, nije tako. Ovih 18 minuta materijala se pretapa praktički jedan u drugi i komotno bi mogao biti jedna kompozicija, pa je prema tome samo 'izrezao' stavke koncipiravši fabulu o poremećenoj regulaciji krvnog tlaka - kolapsu. Po medicinskom rječniku, kolaps je nesvjestica, može biti kratkotrajna, nastati pri vađenju krvi, primanju injekcije, pogledom na neku zdravstvenu tegobu, tragičnu vijest i slično, a to stanje kolapsa u kolabiranom, najčešće ležećem položaju bez svijesti prilikom čega se osoba može i ozbiljno ozlijediti ako je nehotice pala, jbga, na dio toaletnog inventara, kućnog namještaja, bankinu na cesti, asfalt, vlastiti alat (meni su jednom prilikom rekli da sam se skljukao kao da me netko opalio čekićem po glavi), svijest se vraća nekim aditivom jakog i prodornog mirisa kao što su na primjer ocat, amonijak ili eter. Znalo se desiti i slučajeva kada nije bilo tih aditiva, pa su kolabiranu osobu osvijestili ubodom igle, nekog oštrog predmeta, mirisom ljudskog izmeta ili smrdljivim čarapama, može i junkfish ribom, eh, da, ali mnogobrojni primjeri su pokazali da ima efekta...



Ali, naravno, samim pogledom na omot (prednji i stražnji), ovdje nije riječ o zdravstvenim tegobama, nego o autorovom dugogodišnjem, predanom angažiranom stavu o svijetu u kome živi na marginama socijalne nemoći i političko-ekonomske nepravde njegovog ogromnog umjetničkog potencijala što je kroz karijeru realizirao, evo više od 100 autorskih albuma, osmi kao Kanal B. Dakako, sve se ovdje tematski pretvara u ogromnu metaforu kraha, rasula, rasapa, onog na više razina od primjerice realno prikazanog derutnog staništa kome je otpala žbuka već odmah u "01" komadu što nemilice rešeta ko' najbrži deathcore ili se s vremenom projicira u ogavnom blatu, kalu, živom pijesku atmosferičnim baražama, te uzburkano kovitlavim vrtlozima što 'šišaju' kroz naredne tri teme (impozantna je "03", idealno napenalena za singl) sa "04" završnicom u impozantnom oldschool industrial kroju (da, ima i topota poput udaraca po nakovnju). Tokom čitavog materijala ne jenjava drajverska kinetička energija pokazavši da se uistinu totalni krah može desiti u ovako kratkom vremenu što potkrjepljuje hipotezu da se ovdje najsigurnije odvija fabula raspada društveno-ekonomske i političke prirode.

Naslovi: 1.01, 2.02, 3.03, 4.04

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 16/03/2025