Razjebanci su napredovali najmanje 1 km po danu od zadnjeg studijskog albuma "Dose Youre Dream" iz 2018. godine. Pomnoženo s 365 dana to bi bilo najmanje 1000 kilometara, ali šta je to u relacijama ogromne Kanade? Naime, kao što se na nekoliko zadnjih radova sve manje moglo pričati o standardnom hardcore-punku kome pripadaju jer imaju uistinu svakojakih devijacija, tako se ovdje definitivno može samo o jednome zboriti - kompleksnom hardcore-punku iliti progressive hardcore-punku. Uvijek se sa žaljenjem sjećam onog nevjerojatnog nastupa u zagrebačkoj Močvari 7.VII 2009. www.terapija.net/koncert.asp?ID=6717 kada su mahom svi doživljavali korpulentnog i otkačenog frontmena Damian Abrahama, a glazbu benda je malo tko primijetio. Eh, vidite, ja sam je itekako dobro slušao i primijetio još puno prije tog jedinog nastupa u Hrvatskoj. Damian je tada bio samo njihova maskota poput Jaggera u Stonesima, Brian Johnsona u AC/DC ili Axla u Gunsima. Naoko nebitna kreativna karika Milli Vanilli što je deseta priča 'manekena' za mikrofonom, vizualno zanimljiva ličnost koja u principu ništa posebno ne donosi prilikom stvaranja pjesama, ali je neophodan šaraf u pogonu. Bez njega mašina ne radi. Mislim, gledajte, ima mnogo bendova koji rade i bez tog šarafa: The Doors, The Faces, Queen, Boney M, Alice In Chains… ne bih se čudio da uskoro osvane Linkin Park s novim Chester Benningtonom, ali baš da će Soundgarden krenuti dalje bez Chris Cornella, ne bih coprao. Biznis je biznis. Pokojni Bandić je rekao da će na Snježnu Kraljicu u Zagreb dovesti Freddie Mercuryja jer on najljepše pjeva, ha-ha-ha…. Umro čo'ek. I jedan, a i drugi jako puno prije, a to nakon ovih izbora u Hrvatskoj dovlači jednu novu paradigmu s kojom se volim zajebavati: konačno će ovakve seljačke pederčine poput mene doći do izražaja. Obični konji, 'only fools & horses' je nekoć bila jako popularna humoristična TV serija iz Britanije, na hrvatski blesavo prevedena kao 'mućke', ali zato su Slovenci imali pravi prijevod 'samo bedaki in konji'. Ovdje je riječ o konju u kome god aspektu govorili. Fucked Up redovito isporučivaju EP izdanja po kineskom horoskopu, no ovaj puta su napravili nešto abnormalno čudesno: nije EP nego ALBUMČINA od 94 minute sa 4 rock-opere!!! Četiri pjesme, četiri stavka, niti jedan nije kraći od 18 minuta, drugi i četvrti traju skoro pola sata i sad je odmah jasno da ovo nije štivo za klasične punkere koji glodaju kratke obrasce što ne smiju prelaziti više od dvije i pol minute. Ne opovrgavam i ne negiram stari dobri punk/hc iz 80-ih, ali kao što Ian McKaye (Fugazi), moj veliki idol reče: punk je napredak u socijalizaciji, otvoreni diskurs za poboljšanje života, zašto bi ja trebao imati auto koji ide 120 km/h? Ja imam auto koji ide 80 km/h, pa uvijek dođem gdje trebam. Ili kao što Koja reče 'Čovek koji ne nosi sat, dobro zna da poštuje vreme'. Ja nemam niti sat, a niti automobil. Imam samo bicikl i jako puno dobre volje za životom dok me ne strefi infarkt od 'samo bedaka in konja' koje doživljavam svaki dan.



Da ne duljim i ne zaglibim u nepotrebno, kroz 4 čina jednostavno nazvana "Act one, two, three, four" proteže se uz neophodan hardcore punk i mnogo vokala basistice Sandy Mirande koja ima itekako bitne uloge, a svaki čin tvori najmanje desetak skoro pa zasebnih pjesama što je u kompletu gledajući ogroman koncepcijski album. Tako se protežu mic po mic elementi indie-rocka, obavezne psihodelije u mnoštvo varijacija, pa će se naći i elektronike, trip-hopa, početak drugog čina je vrlo heavy s miomirisom sludge/ stoner aditiva, a ima i čistih ambijentalnih pasijansa, kao i bezbroj tkanja u melodičnim i repetativnim segmentima i motivima s emocionalno zahtjevnim provokacijama, a u svemu tome tinja divlja vatra u poetskom nadmetanju sa značenjima godina zodijaka. Tu su upletena demonska mučenja krvnog meridijana, potraga za vanjskom tamom, mrklim kaubojima iščupanih iz pakla i njihovih bijelih konja što zavaravaju svojom nevinom simbolikom. Juri se prema Golgoti i Gecemanskom vrtu, elem, ima i ozbiljna biblijsko-religijska polazišta, a naravno, također su upletena i sotonska proždiranja duhovno bogatog nebeskog djeteta kroz srčane vizije ovog ratnog vremena mudro otvarajući linije koje služe eksplicitnoj pripovjedačkoj funkciji ponegdje probijajući emotivnim proklamacijama. Naravno, sve su ovo manje-više misteriji i legende koje se kotrljaju već najmanje dvije tisuće godina, ali tu je i mnoštvo simbolike eksplicitne prirode, te svakako, svrha ovog izuzetno obimnog albuma u niti jednom trenutku nije mutna, maglovita ili nejasna. Može se reći da je ovo novo remek-djelo u njihovoj kolekciji.

Naslovi: 1.Act one, 2.Act two, 3.Act three, 4.Act four

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 18/05/2021