Nedostaje vam Goribor? Na facebook stranici gitariste Željka Ljubića iliti Hans Piti Orlija stoji pod pojmom prošlost: Goribor. Tja, znači li to uistinu da više ništa neće biti...

Kako god, Piti se nakon puno kraće diskografske pauze no što je medijski vidljivo (Goribor je zadnji album "Evo je banja" objavio 2012., a posljednji singl "Jureći ljubav" 2013.) dva puta okušao u odličnim kolaboracijskim elektronskim albumima s Terapalmom ("Osvit", 2012. i "Drugi", 2015), a onda koncem 2019. sa Zdenom Franjićem u projektu Ekonomski Tehničari (album "Nedamise") vratio se na ono što odvajkada najbolje radi - svirki gitare u čistom akustičarskom izričaju. Jedan od bitnijih razloga što nije aktivniji s obzirom na reputaciju jest i njegova višegodišnja profesija obučavanja djece sviranju gitare u čemu je vrlo agilan i poduzetan, posebice kad je u igri blues, rock ili jazz kojeg najradije preferira. I sad čudno ili ne, "The Junk" mu je prvi solistički album nakon 3 decenije javnog bavljenja glazbom, još od vremena prvog benda Na Ma Tha i najranijih korijena Goribora, benda Projekat taman u vrijeme raspada bivše velike federacije. Od tada je imao nekoliko frakcija i sporednih bendova (PT & The Dopes, Pretty Boys, Puzod...) koji su egzistirali paralelno s Goriborom (od cirka 2016. i Stoned Heads), no daleko od toga da su vrijeme i slava učinili svoje, nasuprot tome, učinio je život i životni putevi, pa se Piti tek u slobodnim trenucima, kada može, prepušta komponiranju i stvaranju novih, isključivo vlastitih glazbenih ostvarenja. Ovaj album je s jedne strane čiste instrumentalne akustičarsko-električarske prirode za gitaristu njegovog kova: puno staccata, ambijentalija, melodičnosti, klasičarskih zahvata što se naukuju školovanjem i strogo uređenih aranžmana bez ikakvih ispada, a s druge strane je pak obogaćen s nekoliko gostiju koji ovakvom štimungu daju raširenu lepezu zvukovlja, bilo elektronske ili sitne udaraljkaške naravi. Kompozicije su vrlo kratke u rasponu od minute i pol do maksimalno 4 i pol minute, ne dave improvizacijama i nepotrebnim proširivanjem opsežnijih gabarita, elem, sve se odigrava spontano i ležerno pazeći na svaki takt, svaki ton i ništa nije tu tek toliko da popuni prostor. Uglavnom čitava konstrukcija je daleko drugačija od Goribora i prikazuje Pitija u onome izdanju kako otprilike 'za svoju dušu' druguje sa žicama ne nadosnimavajući nikakve naknadno dodane i odsvirane dionice. Takvih komada ima najviše, a oni u kojima mu ponešto pridodaju gosti Janko Dzambas, Pavle Dina, Double B (iz Stoned Heads) ili Marconiero svode se na sitnu pripomoć oko kibernetike i programiranih beatova od kojih ne treba očekivati đusku, mada je Janko odsvirao kraći gitarski pasaž u "5 of us". Posebno mjesto zauzima 16 minuta dugačak bonus komad "Pt-Tearpalm - (bonus traka I-III)", dakle ponovna suradnja sa starim suradnikom Tearpalmom koji je njegove psihodelične staccato intervale obogatio ambijentalnom elektronikom i tromim tempovima u sasvim neobaveznom jamming sessionu.

Nostalgičarima Goribora jedino će od prve upaliti tromi trip-hop "Easy ft. Marconiero" i uistinu snažan plesni broj "Above ft.Paydo Komma" koji nose prepoznatljivo vitalne reference posljednjeg studijskog, spomenutog albuma "Evo je banja" i logičku hipotezu da bi ovako mogao zvučati novi uradak ako do njega ikada uopće dođe. Ovo je sasvim lijep, ugodno slušljiv i neopterećen album Pitija kakvog se manje zna iz rakursa slavnog Goribora. I dodati ću, sretan mu rođendan na upravo današnji dan.

Naslovi: 1.Dubai, 2.Above ft.Paydo Komma, 3.Bullshit days Part one, 4.5 of us, 5.Take off, 6.Bullshit days Part two, 7.Weird boogie, 8.Elka king, 9.406, 10.Easy ft. Marconiero, 11.Mixdown I II III I/, 12.Pt-Tearpalm - (bonus traka I-III)

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 04/12/2020