home > mjuzik > Evo je banja

kontakt | search |

GORIBOR: Evo je banja (Dancing Bear, 2012)

Smiješno je pogledati sve te napise o ovim zvijezdama u kojima se navodi da im je ovo drugi album. Jer, onih 12 ranije objavljenih za Slušaj najglasnije se 'ne računaju'. Onda bi po tome, recimo prvi album R.E.M. trebao biti "Green", a Sonic Youthov zvanični debi "Goo". A Joy Division onda nisu objavili niti jedan album.

Čisto kategoričko razdvajanje nezavisnog izdavaštva spram oficijelnih diskografskih kuća je samo za onu audijenciju koja je naučena da im nosač zvuka bude zapakiran i na pladnju ponuđen u trgovinama, a po tome, gotovo više od pola asortimana recimo Frank Zappe onda nikada ne bi bili 'albumi', nego što? Nekakvi smandrljotki? Ma, tc, tc, tc... Sve su to albumi bez obzira objavio ih Warner, Atlantic, Factory, I.R.S., Slušaj najglasnije ili sam autor kao vlastito, tj. d.i.y., pa i demo izdanje. Jedina je razlika što se neka roba nikada ne nađe na tezgi, neka dospije do recimo Jakuševca, trešnjevačkog placa i stolića s artiklima na koncertima, a neka do omiljenog trgovačkog centra i klasičnog cd-shopa. Velike nas kompanije uče na 'oblizeke', ali po nekom nepisanom pravilu, daleko više paše ona roba iz privatnog 'šnajderaja' kada ti majstor zanata po mjeri sašije odijelo nego li čista konfekcija po strogo preciziranim standardima.

Bez obzira što je ovaj album objavio Dancing Bear, Goribor praktički ništa nije promijenio svoj zvučno-literarni pristup koji i dalje ostaje privržen undergroundu. Doduše, spram onih radova objavljenih za Slušaj najglasnije jedina razlika je dotjeraniji 'šnajderaj' - produkcija koja se glancala jako dugo, no zato su album napravili u obliku dvostrukog cd-a u trajanju od preko 80 minuta na kome su dali čak 16 pjesama. Neke od njih su već ranije realizirane preko oficijelnih stranica benda (poput "Grad", "Uzalud se budiš", "Burle"), izvođene su na koncertima, neke su nastale za vrijeme St-ovog rada u projektu Babilonci ("Drobilica duša", "Uzimam"...), te je većina ovog materijala vrlo dobro poznata unazad nekoliko proteklih godina.

Stoga je 'slikopis' posve jasan, a to je ona prepoznatljiva plesna minimalistička struktura koja seže od kraut-rocka sve do trip-hopa, laganih natruha elektronike i funka sa blueserskim gitarskim asortimanom Željka Ljubića - Pitija koji katkad prizove i elemente post-punka i new-wavea. Disciplina kojom obiluje album podsjetiti će na neke kultne i značajne radove kojima se redovito vraćaju u sjećanje protekle dekade, no Goribor je upravo sa miš-maš kolažom uspio u novom duhu revitalizirati samu esenciju onoga što rock, s one 'mekše' i 'finije' strane čini uzbudljivim i kreativnim. Naravno, pri tome je ova ekipa pazila da ne napravi nikakav feler, te da sve skladbe izbalansira podjednako i za mainstream i underground praktički zadovoljivši sve ciljane ukuse.

Kod Goribora je ta kohezija jednostavne glazbe, ovaj puta znatno podebljane sa elektronskim samplovima i nekim živim gostujućim instrumentarijem, sa jakim St-ovim tekstovima i njegovom uvjerljivom interpretacijom, ponovno osnovni temelj čitave strukture. Svaki njegov stih, bez obzira bio on potpuno depresivan ili, rijeđe, imao neke optimistične konotacije, proživljeni je fragment oblikovan u rock poeziju. Nema davno kako je Bare u jednoj TV emisiji rekao da za njega Hladno Pivo nije r'n'r bend po njegovim standardima, već da mu djeluje kao braća Marx koja rade rock. To jest, r'n'r se za onu suštu definiciju 'mora živjeti', a to se za Goribor u potpunosti podrazumijeva bez obzira na mekanu zvučnu kulisu u kojoj nema snažnih riffova i mačoidnog garda.

Gubitnički duh kojim album isijava pruža onu pravu viziju rock benda koji nije okupiran šablonima i skladanjem potencijalnih hitova sa gordim generacijskim refrenima što im otvara upravo one mogućnosti da se na vlastitom terenu ponašaju upravo onako kako i dolikuje domaćinu koji već 15 godina kroči stazama monolitnih i jednosmjernih obrazaca. Mnogo spoken-word naracija i mantri koje se doimaju da mogu ići u beskraj, vapaj su koji proizlazi iz St-ovog života i koliko god da se on nekome čini idiličan poput života rock zvijezde, on je ustvari pravi košmar kompromisa, htijenja i apstinencije koja je istovremeno i prokletstvo i pročišćenje i nadahnuće i životna kriza.

Ravnomjerno raspoređen materijal na plesne i lagane kompozicije u kojima na veliko iznenađenje ima podosta emotivnih tema, većina domaće kritike već je proglasila albumom godine, a i velika je vjerojatnost da će se naći na godišnjoj listi u samom vrhu i po izboru publike. Začinjen sa uspješnim duetom pulske glumice Dijane Vidušin (pjesma "Početka"), te velikim doprinosom braće Sinkauz iz sastava East Rodeo, ovaj album je konačno kompletno ostvarenje Goribora na kome se ne osvrću na prošlost. Onu koju su ostavili iza sebe nakon debija za Dancing Bear 2007. na kome su sabrali kolekciju vlastitih pjesama u novim verzijama. Praktički, tek od ovog albuma St, Piti i ekipa počinju svoj novi život, tako da im je ovo veliki korak i ulog za budućnost. Samo se treba nadati da im za naredni album neće trebati opet nekih 5 predugačkih godina.

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 04/04/2012


PS: Stare radove Goribora slušat će Tomislav Đudarić iz Volodera.
Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Crescendo

THE SCARABEUSDREAM: Crescendo (2019)

| 10/07/2019 | horvi |

>> opširnije


cover: Krajnc pričakuje obisk s najvišje inštance

MATEJ KRAJNC: Krajnc pričakuje obisk s najvišje inštance (2019)

| 09/07/2019 | horvi |

>> opširnije


cover: DIV / 22 / Nasmeši se i reši me

ORVEL / SEINE / BOHEMIJA: DIV / 22 / Nasmeši se i reši me (2019)

| 09/07/2019 | pedja |

>> opširnije


cover: Jutro u zavoju. Čvor

ČOPOR: Jutro u zavoju. Čvor (2019)

| 07/07/2019 | horvi |

>> opširnije


cover: The Furnaces of Palingenesia

DEATHSPELL OMEGA: The Furnaces of Palingenesia (2019)

| 06/07/2019 | horvi |

>> opširnije


> chek us aut!
> diskografija
cover: Evo je banja

> linkz
> rilejted? [@ terapija.net]
> last [10] @ terapija.net

well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*