O Pretty Boys nije se čulo punih 5 godina, no oni ionako odavno više ne rade. Tako su ovdje objavili zapis sa probe održane februara 2003. kada PT i Peđa još nisu niti slutili da će sa Goribor ostvariti jednu od najblistavijih rock priča s ovih područja u 21. stoljeću.

Radi se o 70 minuta materijala koji je prožet njihovim (PT i Peđa) gitarističkim jammingom kroz čak 17 pjesama u punoj postavi sa Zaharijem Boškovićem - Zareom (vokal, gusle), Gogerom (bubnjevi) i Dalijem (bas). U principu je riječ uglavnom o nedorađenim skicama snimljenim u klasičnom lo-fi tonalitetu gdje je čitav bend slobodno šetao po bluesu i rocku s obiljem eksperimentiranja i puno vedre zafrkancije, a da je bilo više volje i upornosti, s ovim materijalom su mogli ostvariti djeličak kolača namjenjenog Goriboru. Naime, pjesme je definitivno trebalo dorađivati, kako zvučno, tako i aranžmanski, te su mogle sa visokom produkcijom iznjedriti sijaset hitova. To se prije svega odnosi na sjajnu parodiju "Vozio sam", inače prerađenoj obradi Jure Stublića i Filma "Srce na asfaltu" gdje su tekst izokrenuli sa 'vozio sam prema gradu, 120 na sat/ nisam bio pijan, ni napušen/ čist heroin sa suzom u očima...', te na vrlo dobre pjesme "Miner" u delta-blues maniru (sa stihom 'jebeš ga, sve je otišlo u vis'), "Noći" koja ima stanoviti svjetonazor lirike Zabranjenog pušenja ili zafrkancija "Proja" ('ja jedem proju') gdje su se odvalili u jazz/blues jam. Sa puno gitarskih međuigri između kojih se katkad koristi i akustična gitara koja donosi folk prizvuk šargije ili ouda, te s ponekim guslačkim interludijem i sjajnim Zareovim vokalom koji u pjesmi "Čika" gotovo da ispušta dušu sa dugačkim krikovima, ovo nikako nije bio bezazlen materijal mada on u ovom sirovom izdanju djeluje kao jedna obična zvrkarija.

Na koncu, od svega je ostao samo dokument jedne probe sa odličnim, ali nažalost posve neobrađenim i nedotjeranim pjesmama.

ocjena albuma [1-10]: 5

horvi // 17/02/2011