Dvanaest odličnih kompozicija osim što pokazuje njihovu veliku sklonost ka eksperimentalnoj i avangardnoj glazbi (posebice prema Can, Faust, Karl Heinz Stockhausenu i John Cageu), oduševljavaju svojim sjajnim tekstualno - glazbenim riješenjima.

Pjesme su potpuno pomaknute fabule od svakodnevnih pop i rock tekstova, a govore o dubokoj prizmi zdrave zajebancije o pijančevanju (kratka skladba "Pedja - original" i odlična "Buskopan"), socijalnoj letargiji "... ona radi treću smenu, on je lukav i lob..." (valjda, nisam razumio posljednje slovo u stihu kompozicije "Ljudi"), hedonizmu "...trebaju mi velike sise i veliko pivo, treba mi čekić da pobijem ljude u mojoj glavi i velika kola da od sebe bežim..." (naslov "Kola"), strašnoj spoznaji svakodnevnice djetinjstva i života današnjice "...kupovao sam kedere da bi pecao crviće i gliste... čini mi se da sam bio mali kad kopao sam podzemne tunele za krtice... redovno posećujem lekare, moje stare drugare, bio bi lud sto posto kada bi sa sobom sam osto'..." (naslov "Lud II"), nesretnoj. pijanoj i morbidnoj ljubavi ("Dijana"), seksualnim nabojima (glazbeno odlična "Ljubav" poput ranih Caveovih The Bad Seeds) i (možda političke) sofistikacije "... milion boja , nakaza spava, mirna je moja glava..." ("Rastanak")

Na albumu se našla i vrlo zdrava zajebancija na pjesmu Lepe Brene "Hajde da se volimo" u neobičnoj varijanti sa ponavljanjem samo jednog stiha.

Gusle u njihovom slučaju ponekad zazvuče poput flaute (primjerice u skladbi "Dijana" i "Sam sa sobom"), a dobar dio albuma je snimljen vjerojatno uz dobru pijanku jer ovakve ideje ne idu sukladno sa čistim razumom. Unatoč tome, ovaj album Pretty Boysa je u rangu sa sjajnim eksperimentalnim radovima Can, cijele škole kraut rocka i dobrom dijelu lo-fi produkcije, a da su se malo bolje potrudili oko poteškoća snimanja, ovaj rad bi produkcijski mogao ispasti puno dorađeniji.

Ideja im je sjajna! Svaka čast momcima iz Pretty Boys!

horvi // 16/02/2006