Nakon nešto više od godinu dana švedsko-bosanski bend iz Malmöa (s tuzlanskim korijenima) oglasio se novim izdanjem i to u kompletnoj postavi s petoro glazbenika. Uz konstantne Erola Gašija (ovaj puta zadužen samo za vokale i liriku) i Ivanu Đidu (gitara, klavijature, prateći vokal), tu je ponovno Bekim Gaši (klavijature, gitara, prateći vokal), te novopridošli Denis Ećimović (bas) i Said Hadžić (bubnjevi). Kažem ponovno jer su prethodni "Jugoslovenska prevara vanzemaljskog sjaja" snimili samo Erol i Ivana improvizirajući i glazbu i stihove na licu mjesta takoreći bez ikakve prethodne pripreme. Novo izdanje je do sada s ponajboljim produkcijskim šlihom, vrlo dobro snimljeno, te ima čak i mastering koji se i nije osobito prakticirao na prethodnim izdanjima. Shodno tome pjesme su u kompletu dotjerane i nastavljaju kreativan uzlet tamo gdje se otprilike stalo na vrlo dobrom albumu "Život je lijep" (2017), točnije, upravo tamo kamo su krenuli s dvije ponajbolje pjesme s njega - "Siguran život" i "Čas vjeronauke". Naravno, ovdje se sad već može slobodno zboriti i o koegzistentnom sviračkom savladavanju barijera. Dok su ranije protežirali eksperimente utaborene kroz slabije sviračko umijeće, a i lo-fi dizajn, danas je slika sasvim drugačija, a bome je nova ritam sekcija udahnula mnogo svježe krvi dodavši prijeko potrebitu dinamiku sada već uredno isklesanom post-punku s ponekim elementima gothica.



EP ima samo 4 pjesme i to je dovoljno, puno bolje nego da su još tu utrpali ponešto eksperimentalno, da se ne kaže zbrljavljeno i zaglavljeno u šarži redovito zanimljivog i otkačenog Erolovog vokalno-lirskog teatralizma za kojeg je stvoren, samo predugo se tražio u izrazu. Tako će se ovdje pronaći snažan uvodnik "Šarafi (priča iz fabrike)" podebljan i 'fanfarskim' odjecima klavijatura s najjednostavnijim mogućim repetativnim tekstom 'o čemu da ti pričam kako zavrčem šarafe - nemoj da me zoveš u društvo, pokvariti ću ti raspoloženje' što nedvojbeno asocira na kratke 'haiku' stihove rane Discipline Kičme, no stilski daleko više ovdje ima poveznica s Idolima i onim njihovim legendarnim pjesmama s "Paket aranžmana". Komično metaforička alegorija "Balada o konju" iz laganijeg gothic ambijenta eksplodira u nekoliko sekvenci žestokim stiscima na papučicu distorzije protežući Joy Division pohranjen u mnogim skladbama sarajevskih SCH. Priloženi video je maksimalno ironičan u skladu s otkačenom, sarkastično postavljenom poetikom 'najviše me boli što sam konj/ što nisam barem magarac, pa da ritnem gazdu kopitama po po' glavuše, pa onda nek me jaše koliko mu volja'. A u spotu ima i zabavne The Residents igre...



"Grozno" je uronjena u trome disonantne gitarske doom/ gothic okvire sa psihodeličnim aditivima klavijatura koji teku do 2.10, a onda iskoči onaj specifičan zvuk Električnog Orgazma s prvog albuma iz 1981.! Opa! Samo, uh, taj dio traje tek pedesetak sekundi i onda se vraća na početni doom/ gothic, dok je 'ljubavna' tema "Dok čekamo subotu" vođena vrlo dobrim bas drajvingom na kojeg je nafilan bogato razvijen gitarski rad s podlogom harmonija klavijatura; može tu i tamo melodijski podsjetiti na The Cure iz ranih 80-ih, no tekstualno je frustrirana porodična komedija o vječitom čekanju vikenda, oslobađanju od stega svakodnevnih radnih obaveza i kada dođe taj vikend, uvijek nešto, ha, krivo pođe mimo očekivanog protokola za što su zaslužni akteri svojim razmatranjima tijekom radnog tjedna crpivši brojne frustracije koje eksplodiraju onda kada je to nepotrebno, a životne prilike su ionako prorijeđene poput šansi glavnog zgoditka neke igre na sreću ('draga čisti rernu, a tako smo čekali subotu/... ja da sjedim tu, da gledam je/ i da pušim i da pijem/...biće sve čisto/... pa zar je to život ljubavi moja?/ a jučer sam se opet napio kao stoka, pa me danas boli glava.../ a sutra?/ nema sutra, sutra je ponedeljak...'). Kao pravi post-punker i novovalac, Erol se ovdje vješto poslužio socijalno-emotivnim aspektima koji zadiru duboko u legendarnu ostavštinu ex-Yu new-wavea na intimistički pristupan, čak i pop referencama obojen način, The Cure lebde u magnovenju melodijskih sjećanja, ali fabula je konverzija "Ljubavne priče" Šarlo Akrobate koji su 1981. opisali pranje stojadina, elem automobila Zastava 101 koji je nekoć bio statusni simbol pristojno sređene jugoslavenske radničke klase (u ostalim ex-Yu zemljama kaže se 'jugoslovensko', u Hrvatskoj je 'jugoslavensko', da ne bi bilo zabune). Erol je ovdje dodao mnogo preciziranih detalja što ih trezveni Koja i tada još uvijek distanciran od heroina Milan Mladenović nisu unijeli u fabulu jer i nisu imali potrebe; 1981. se živjelo uistinu lijepo i bezbrižno, s rock glazbom, pogotovo new-waveom se moglo i jako dobro zaraditi premda su mnogi rockeri bili kivni na domete Bijelog Dugmeta, odnosno Gorana Bregovića, a za novovalce su tvrdili da ne znaju dobro svirati što je nonsen. Bolje bi bilo za reći da nisu svirali onako kako su drugi (starci naučeni na Pink Floyd, Beatlese, Stonese, blues, jazz-rock i fusion) htjeli i očekivali, a to je sasvim druga stvar. Takvi ništa s pojavom punka i elektronike u rocku nisu prihvatili do današnjih dana i zaista su metuzalemi naučeni na best-of kompoziciju za radio, recimo Santana ili Dire Straits, Bon Jovi i Bruce Springsteen.



Erol je u svakoj pjesmi ponovno dao svoj odličan vokalno-poetski doprinos, konceptualno, u vrlo kratkim crtama opisavši otprilike jednu sedmicu (tjedan) u životu šljakera originalno se baziravši na stvarnim činjenicama u kojima ima mnogo opterećenja i tegoba fizikalija, ugnjetavanja, lažnih demokratskih neo-liberalnih načela, te općenite pasivnosti proizašle zbog kontroliranih stega kapitalističkog sistema u kome se bunt protiv socijalne nepravde uopće ne registrira ('grozno što ti u stvari i nisi toliko blesav, a možda i baš zato... čovječe, plaćaš da te vojska ubije, a ide ti na živce prosjak'). Opisuje stihovima to čuveno zapadnjačko bogato društvo i ulogu radništva i proletarijata u njemu koje je na ivici propasti služeći samo u izrabljivačko-manipulativne svrhe; dobar si kad radiš što ti se kaže i šutiš, a ako i podigneš glas, nikakve osobite vajde od toga budući da su 'oni', zaduženi za radnička prava koja stoje u pisanim zakonima (sindikati recimo) uvijek poltroni u službi vladajuće elite, a tu onda još dolaze i fiškali, te čitava šarža isprepletenog pravno-zakonskog sustava koji, sasvim sigurno niti stanovnicima u iznimno bogatoj i jednoj od najnaprednijih zemalja na svijetu kao što je Švedska ne dozvoljavaju opstrukcije, a pogotovo ne javno iskazivanje nezadovoljstva. Sistem sve to rješava na najjednostavniji način - otkazom bez ikakvog jasnijeg obrazloženja, a sankcije tada znaju biti dugosežne.

"Grozno": k9G_7qNIidM



Preciziran je ovo EP sa 4 odlično sročene, odsvirane i snimljene pjesme, do sada najbolje u njihovoj karijeri, a za svaku od njih je i urađen video. Kako ih nikad nisam imao prilike gledati uživo, na dva priložena spota ("Grozno" i "Dok čekamo subotu") djeluju kompaktno; svo petoro su licima okrenuti jedan prema drugome stvarajući zajedničku koheziju emotivnog pristupa ka materiji, te premda su spotovi snimljeni negdje u studiju, možda u prostoru gdje vježbaju, koji usput izgleda odlično, prav za prav, underground gajba kakvu želi svaki alternativan bend, iskrenost i pristupačnost što isijava iz njih, kao i iz čitavog EP-ija, te kreativna dosljednost kojom napreduju je ogroman potencijal kojeg vrijedi iznimno respektirati. Pretpostavljam da Šveđani uopće nemaju pojma kakav odličan bend imaju uz sve one metal i rock zvijezde, a vjerojatno kad ih i čuje poneko, kad ne razumije o čemu Erol vrišti, stenje i zbori, sasvim sigurno mu se učini da je to neko bezvezno sranje o čijem jezičnom porijeklu i fonetici možda i nema pojma. Estonci? Finci? Poljaci? Izraelci? Arapi? Cigani? Neka, neka... 3 Zvuka Budućnosti su sad na pravom putu da osvoje duše onih koji su ih voljeli i čekali, a i da prošire krug auditorija. Ovo je pravi balkanski, slavenski pogodak točno tamo gdje treba. Ako ste čekali čuvene Idole iz 1980/81, evo ih...

Naslovi: 1.Šarafi (priča iz fabrike), 2.Balada o konju, 3.Grozno, 4.Dok čekamo subotu

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 21/10/2020