Bio je najvreliji dan kolovoza, a vjerojatno i godine 2013. Išao sam po klinca u vrtić, ulični termometar je pokazivao 43 stupnjeva Celzijusa, mada su u TV Dnevniku prikazali samo 38. Svi su na godišnjim odmorima, pa i ja. Kiselim se u stanu pokušavajući dosegnuti nedostižnu cifru od 8 recenzija dnevno da što bolje iskoristim vrijeme. Ne uspjeva mi, svakih pola sata idem pod tuš, ne uključujem klimu, slušam albume koji su mi se nagomilali... i nailazim na prijatno iznenađenje.

Ovakvih bendova ste se vjerojatno naslušali iz epohe kraut-rocka, post-punka, new-wavea i industrial-rocka počevši od očeva Can i The Velvet Underground preko The Fall, Joy Division, Wire, drugog albuma Pekinške patke "Strah od monotonije" sve do Psychic TV, Goribor, Nick Cavea And The Bad Seeds, Clinic i subotičkih Ljudskih potreba.

Sjećate li se The Urko's? Benda iz Malmoa u kome svira ekipa porijeklom s ovih naših teritorija, točnije iz BiH? Objavili su 4 albuma za Slušaj najglasnije 2011/12 od čega je jedan uživo i po svemu sudeći zapečatili su karijeru pod tim imenom. Troje njih - braća Erol i Bekim Gaši, te djevojka jednog od njih nastavili su pod novim imenom 3 zvuka budućnosti znatno podigavši kreativnu ljestvicu za potenciju višlje. I kao što je to bio slučaj sa The Urko's, ponovno su u startu odmah objavili 3 albuma. Vjerojatno je nebitno u kojem je vremenskom periodu koji album snimljen, pa sam ih proizvoljno poredao abecednim redosljedom. Šteta je što na omotima nema ama baš nikakvih podataka o autorima nekih stihova jer su barem dvije pjesme uzete od Ivana Gorana Kovačića.

3 ZVUKA BUDUĆNOSTI - Ja ću da budem mali (Slušaj najglasnije, 2013)
Riječ je o čistoj zajebanciji, relativno dobro snimljenoj uz snažne gitarske riffove, malo ritam mašina, basova, reduciranih synth linija, nekoliko pratećih vokala i klasičnim 'laptom' efektima programa za snimanje zvuka. Najsnažniji dojam ostavlja moćan maliganski hrapavi vokal od pijače i nikotina sklon egzibicijama i lucidno-provokativnim tekstovima o vječitom gastrabajteru koji u dalekom inozemstvu uvijek na umu ima rodnu grudu kao Japanac iz onog vica kome je Japan na prvom mjestu, potom njegov posao, a onda njegova obitelj. Kad ga je čuo Mujo, rekao mu je da je njemu na prvom mjestu njegova Fata, na drugom prijatelj Haso, a tek na trećem mjestu 'taj tvoj Japan'.

Tako da ovdje nema nikakve velike mudrosti. Lo-fi, par gitarskih osnovnih akorda uz povremenu prateću infrastrukturu, no taj vokal je prestrašno dobar i istovremeno jako komičan. U drugoj polovici 80-ih moj frend Bađo je imao bend Graditelji bolje budućnosti muzička sekcija (to je puno ime benda) s kojim je uspio održati jedan koncert u KSET-u, čini mi se negdje u zimu 1989. godine. Naravno, bio sam na tom koncertu momčine s kojim sam ispijao pive i rakije, te fumao đointe u Đurđevcu. Svirali su otprilike vrlo slično samo bez syntha i ritam mašine, dakako minimalistički, a pjevač Tomo iz Zadra (danas je DJ) urlao je poput ovoga koji zvuči nalik na nekadašnjeg frontmena varaždinskih Krankenhaus. To su bili originalni rock pjevači, neshvaćeni i gotovo redovito zvani budalama jer nisu kopirali i 'skidali' nikoga. Bend nije imao nikakve refrene, sjećam se nekih pjesama "Dan kad sam ubio Židova" i "Ona jede hladnu supu", a na koncertu je bila samo šačica frendova i tek možda par slučajnih kritičara. Jedan je uspio u nekim novinama napisati da je bend svirao jako loše, ali jedina zamjerka koncertu mu je bila da na šanku više nije bilo pive mada je bend i dalje svirao. Eh, komunisti su popili...

Jest, ovo je jako smiješan, neobičan i zabavan materijal s retro pogledom, vrlo dobrim tekstovima uperenim u poremećene individualne stavove, socijalu, emocije i društvene prilike, te s prilično ravnim, ali sasvim solidno posloženim glazbenim sadržajem. Svaka od ovih 8 pjesama ima svoju snažnu poruku malog čovjeka koji se neprestano bori s eminencijama sadašnjosti, a osobitost cijelom albumu daje kraut-rockerska "Naše gore list (pritiskaj)" u trajanju od punih 20 i kusur minuta sa stihovima 'i ja sam naše gore list.../ bez mobitela ko bez gaća sam' u pomahnitaloj vokalnoj interpretaciji nalik na Genesisa iz Psychic TV (i ljubljenih Throbbing Gristle, naravno).

Mada je glazbeno prozirno plitko kao zagrebački Bundek, ti njegovi ubjedljivo jednostavno sročeni stihovi i nevjerojatno snažna vokalna interpretacija podižu ovaj rad na rang velikana. Ima ovdje odličnih pjesama koje govore upravo o nama, svim nezasluženo ugroženim ljudima ex-Yu.

Odlično i posve jednostavno, nema šta. Čak i sjajno kad se uroni u suštinu problema. Palac gore!

Naslovi: 1.Ću da budem mali, 2.Bumbarov let, 3.Urk ba, 4.B.P.M., 5.Patriotiše šajze, 6.Amerikanac, 7.Ja bi da moje pjesme mjenjaju svijet, 8.Naše gore list (pritiskaj)

Ocjena (1-10): 7

3 ZVUKA BUDUĆNOSTI - Oči (Slušaj najglasnije, 2013)
Album s uvodnom obradom poeme "Jama" Ivana Gorana Kovačića uprizoren kroz 10 strahovito intenzivnih emotivnih minuta klavirskog ambijenta popraćenog sitnim pozadinskim efektima i spoken-word citatima pod priličnim maliganima jest nešto što slavni pjesnik vjerojatno nikad nije niti slutio. Ponajmanje da će ga 70-tak godina kasnije obraditi neki alternativni bend koji svira nekakvu muziku koju u vrijeme njegovog života još nitko nije niti naslutio da će se pojaviti. A vjerojatno Goran nije niti znao za blues, a možda niti za jazz.

Kako god, ovdje se za razliku od prethodnog zvrkastog i rockerski otkačenog albuma "Ja ću da budem mali" ova ekipa usredotočila na iznimno mračnu i ozbiljnu poetiku, te naglašen gothic/neo-folk/new-wave stil koji u sebi podjednako sažima postmodernu rocka i no-wave/cold-wave utjecaje Swansa, kao i Nick Cavea And The Bad Seeds, Current 93, Psychic TV, pa čak i Throbbing Gristle.

Tako se ovdje nalaze još dvije izuzetno potresne pjesme po uzoru na stihove I.G.Kovačića - "Kovčeg za miraz" u mračnom minimalističkom stilu Swansa (bez bubnjarske pratnje) i lagana "Moj grob" (ako se ne varam to je isto Goranova tema), a sam naslov albuma "Oči" izašao je iz gore spomenute poeme "Jama". U također depresivnoj "Mračno doba" nadebelo su zašli u teritorij neo-folka koristeći orkestralne synth efekte i teatralno naglašeni ženski prateći gothic vokal.

Uvršena je i nova verzija starije The Urko's kompozicije "Siva priča" (album "Planeta gluposti", 2011) u finoj postmodernističkoj maniri s piano melodijama, akustičnom staccato gitarom i iznenađujuće elegantnim nadogradnjama saksofona. S vrlo sličnim performansima je i "Leševi putuju" gdje je saksofon zamijenjen sampliranim efektima violončela, te su nadodane grlene zborske arije. Posebnost radu daje eksperimentalna "Noćni vlak" napucana vox-extended, noise i elektronskim efektima približivši se posljednjem opusu Throbbing Gristle, te vrsno improviziran no-wave/neo-folk komad "Kliker" u kojoj se vibrirajućem eteričnim temeljcem gibaju piano, akustična gitara, te neki efekti nalik na violončelo. Da se ne zaboravi spomenuti, posljednja elektronska "Georg i Ana" je još jedna nova verzija stare The Urko's pjesme.

Također je bitno primijetiti da se vokal posve distancirao od urlikanja i neuobičajenih ispada kanalizirajući vrlo smiren, ali depresivan i mračan dojam kompletnih 55 minuta ovog, za sada ponajboljeg i najnadahnutijeg albuma proizašlog iz radionice ove momčadi.

Naslovi: 1.Jama, 2.Kovčeg za miraz, 3.Moj grob, 4.Mračno doba, 5.Siva priča, 6.Noćni vlak, 7.Leševi putuju, 8.Kliker, 9.Georg i Ana

Ocjena (1-10): 8

3 ZVUKA BUDUĆNOSTI - Planeta majmuna (Slušaj najglasnije, 2013)
Ovo je možda bio prvi u ovom nizu albuma 3ZB budući da su na njemu obrade The Urko's - "Ćutim smrt", "Planeta gluposti", "Džimi", "Juriš braćo", "Planeta majmuna", "Kucnuo je čas" i "Razgovor sa mr. Čarls Darvinom" (uglavnom sve sa "Sabrana nedjela 1" i "Sabrana nedjela 2"). Dvije jedine pjesme koje nisu ranije objavljene pod njihovim imenom, barem na Slušaj najglasnije, su čisto solidne "Nenormalna draga" i "Djevojka" pod jasnim primjesama alternativnog bluesa.

Neke od novih verzija nadaleko odskaču od prijašnjih vrlo loših tonskih lo-fi zapisa, pa čak ima i znatnih iznenađenja. Osobito u uvodnoj laganici "Ćutim smrt" kao da je produkt aranžmana Cavea & The Bad Seeds, te u prvoj kompleksnoj skladbi "Džimi" u trajanju od 11 i pol minuta gdje se osjećaju i natruhe akustičnog progressive-rocka.

S nešto tankoćutnijim vokalnim karakteristikama koje su ostale i dalje otkačene, zabavne i satirične kao i na albumu "Ja ću da budem mali", ipak su pretjerali u posljednjoj skladbi aranžiranoj kao medley s tri stvari "Juriš braćo/ Planeta majmuna/ Razgovor sa mr. Čarls Darvinom" u iznosu od gotovo 19 minuta ispunjenih akustičnim ritmom tanga podižući dinamiku tek nakon 12-13 minuta nadogradnjom syntha i električne gitare. Ako ništa drugo, barem je završnica napucana trijumfalnom ekstazom pomahnitalog humora o životinjskim vrstama mada se ovako obiman, da ne kažem simfonijski splet mogao daleko rafiniranije realizirati bez ikakvih sakaćenja glavne poante - povijesne, društvene i znanstvene kritike nabijene poznatim eksplicitnim bosanskim crnim humorom.

Naslovi: 1.Ćutim smrt, 2.Planeta gluposti, 3.Džimi, 4.Nenormalna draga, 5.Djevojka, 6.Kucnuo je čas (medley), 7.Juriš braćo, 8.Planeta majmuna, 9.Razgovor sa mr. Čarls Darvinom

Ocjena (1-10): 6

horvi // 27/08/2013