Snimljen 2010. u kafiću Cafe Montag (Malmo, Švedska), ovaj 50-tominutni zapis prikazuje raštelane sviračke performanse benda kojeg je tada činilo šestoro glazbenika - Ivana, Erol, Bajro, Xxxxx, Meri i Bekim. Uglavnom je riječ o akustičnim kompozicijama s mnogo zdrave zafrkancije i ne baš osobito uigranom svirkom (bubnjevi, akustična gitara, klavir, synth, tambourine i bas gitara). Kroz dosta loše tehničke performanse što se tiče snimke ponekad je prisutna publika glasnija od samog benda, čuju se komentari i dobacivanja na švedskom i našem domaćem jeziku (ma koji god on bio - srpski, bosanski, hrvatski), a uspiju se, relativno dobro čuti i tekstovi ispjevani i narativno izvedeni na također spomenutim jezicima. S kombinacijom muško-ženskih vokala, The Urko's (ili samo Urko's, kako stoji na omotu) su izveli 6 pjesama od kojih je do sada objavljena samo "Shengen" na "Sabrana nedjela 2" (2011, Slušaj najglasnije), ovom prilikom nazvana "Šengen - ženšen".

Dojam kojeg ostavljaju prve tri pjesme "Ljudožder", "Budan" i spomenuta "Šengen - ženšen" su ležernije i laganije pošalice za zagrijavanje, sve dok se neurotičan vokal ne razvali u nešto dinamičnijoj "Komplexi". Prava roba pristiže u obradi "Amerika" Idola nazvanoj "A ja kažem a" sa psihodeličnim synth efektima, minimalističkom gradacijom akustične gitare i tekstom 'a ja kažem a gde je Jugoslavija', te dugotrajnom spoken-word pričom na švedskom jeziku. Šteta, ništa ne razumijem osim što nakon dobrih 8 minuta iznjedri 'Tuzla'... Nisam najsigurniji, no nakon ove pjesme netko je nešto pričao o Goribor na švedskom jeziku. Moguće da je ovo zapis kada su zajedno nastupali...

Posljednja skladba "Pupak svijeta" traje čak 10 minuta, minimalistički je razvučena u dugačko ufuravanje s tempom bas pedale bliskoj tranceu koji nikako da eksplodira u kombinaciji sa monotonim synth harmama i repetativno jednoličnom tekstu 'mi idemo da vidimo pupak svijeta'. Poetika se baš i nema šta za tražiti.

I onda, do konca zapisa je ostalo još nekih 3 minute žamora publike između koje se može čuti 'ovo nam je bila do sada najbolja svirka' i 'ostao sam bez reči'. A kakva im je ona 'lošija', može se čuti na ranijim lo-fi radovima.

ocjena albuma [1-10]: 5

horvi // 22/03/2012