I još... Bekuar dhe lumtur Krishtlindje për të gjithë! Благословљен и сретан Божић свима! Blagoslovljen in vesel božič vsem! Boldog és boldog karácsonyt mindenkinek! Ευλογημένα και ευχάριστα Χριστούγεννα για όλους! عيد ميلاد مبارك وسعيد للجميع! Crăciun fericit și fericit tuturor! Buon Natale e Felice a tutti! Кожны блаславіў і шчаслівага Раства! Всички щастливи Коледа! Gesegnet und Frohe Weihnachten an alle! 祝大家聖誕快樂！Счастливого и счастливого Рождества всем! Požehnané a šťastné Vianoce pre každého! ¡Bendita y feliz Navidad a todos! Välsignad och glad jul till alla! Kutsanmış ve Herkese Mutlu Noeller! Блаженний і щасливий Різдво для всіх! Barchangizga baxtli va baxtli Rojdestvo! Օրհնված եւ ուրախ ամանորյա բոլորի համար! Gabon zoriontsu eta zoriontsu guztientzat! Blahoslavené a veselé Vánoce všem! Siunattu ja onnellinen joulu kaikille! Béni et joyeux Noël à tous! Nollag Beannaithe agus Shona le gach duine! Sæll og hamingjusamur jól til allra! みんなに祝福とハッピークリスマス！וואויל און מזל ניטל צו אַלעמען! Svētīgi un laimīgi Ziemassvētki ikvienam! Palaimintas ir laimingas Kalėdas visiems! Salig og god jul til alle! Хүн бүрт Христийн мэндэлсний баярын мэнд хүргэе! کریسمس مبارک و شاد برای همه! Błogosławione i szczęśliwe święta dla wszystkich! Zalige kerst en gelukkig nieuwjaa.

Znakovita promijena ka žešćem stilu s novom, proširenom postavom i znatnim otklonom od doom prošlosti.

Za ovaj makedonski gothic/ dark/ doom bend iz Skoplja i njegovog vođu Žarka Atanasova vežu me neke najljepše uspomene: otkrio sam ga prije točno deset godina sasvim slučajno istraživajući skrivene kutkove našeg lijepog Balkana švrljajući kojekuda po undergroundu, a dva njegova projekt albuma s bendovima Wipe Away i True Wisdom baš sam slušao i uživao kad mi se rodio sin, točno 17.II 2010., mislim da je bio utorak. To je onaj trenutak koji se ne zaboravlja. Što si radio kad ti se rodilo dijete? Slušao sam Žarkove bendove prije My Darkest Time i pisao recenzije objavljene na Terapiji u rubrici ' RAZNI: Demo izvođači 2010., 2.dio (d.i.y., 2010)'. http://terapija.net/mjuzik.asp?ID=8127I znam sve točno što sam radio taj dan, osim što sam bio neizmjerno sretan. Hvalio sam prirodu, Boga, uveličavao 'ono nešto' nevjernicima nestvarno, mistificirao, blagodario, objašnjavao ljudima na poslu da postoji i ono što se ne vidi, kao da sam provjereni metafizičar, a u principu, ljudi jesu skloni ka metafizičkom tumačenju kad su u nekom određenom zanosu. Smrt i rođenje su najbolji zanosi, dakako kontradiktorni. I nikako ih se ne zaboravlja. Ostavljaju neizbrisiv dojam.

Zora je, kako kaže novi, peti po redu album Žarka i njegove ekipe, a da dodam uz uvijek fleksibilnu gothic pjevačicu Marinu Atanasovu koja se sve više fura na Tarju Turunen s aromom pokojne Ofra Haze, a zašto se pobogu ljudi ne bi mogli furati na nešto što istinski vole (?) kao nekoć na Bowiea, Stonese, Zeppeline, Black Sabbath, Sex Pistols, Kraftwerk i još milion toga od ne samo pojave rock'n'rolla nego civilizacije i Biblije. Ima svega u opusu ljudskog stvarateljstva, a ovi Makedonci su jedni od zaista rijetkih christian-metal figura na našem području sa svakim novim izdanjem evoluirajući u sve progresivniji i napredniji glazbeni pristup.

Možda sam jedan od jedinih glazbenih kritičara koji ih prate, ne znam, a niti ne provjeravam, nije mi bitno zato jer je Žarko s novom ekipom u kojoj su osim Marine na vodećem vokalu još jedan odličan gitarist Zoran Petrovski i muški vokal Martin Atanassov (točno tako mi je napisao Žarko u e-mailu). Što točno ova ekipa radi i što je napravila? S muškim grčevitim vokalom su dobili ubjedljivost patnje, strasti, muke, čistilišta, odlučnost prikazivanja ljudske grubosti i prilično su promjenili stil što je jako dobrodošlo. Bubnjevi su neočekivani blastbeat komadi, a sad da komentiram, kao prošli album iz kršćanskog stajališta, ne znam koliko bi vrijedilo jer ljudi nisu dobro protumačili niti ono što je prije bilo. Mislim na ljude u medijima, oni su najveći kamen spoticaja. Ja mogu pisati koliko je ovaj bend dobar i hvaliti ga, ali od toga nema baš mnogo koristi. Ne znam jel' tko uopće pročitao što sam napisao za prethodni album, super sam ga doživio i opisao, taman sam bio na moru, u Tribunju i ona mračna doom/ gothic hladnoća mi je itekako fino sjela na vreloj ljetnoj žegi od nekih 45-50-tak C˚ na suncu. Suprotno tome, novi album je posvemašno iznenađenje kao da je riječ o sasvim drugom bendu u kome je jedina prepoznatljiva poveznica Marinin vokal.

Glazba je puno žešća sa spomenutim naglašenim blastbeatovima umjerenih tempova kao da su rađeni za industrial bendova tipa Ministry kada nisu u thrash dizajnu, te čvrstim riffovima na pragovima djenta, grčevitim muškim vokalom i obiljem gitarističkih staccata koja prožimaju world-music, a i dobar dio makedonskog i orijentalnog šliha, no ne može se sasvim komotno utrpati u folk metal ili metal s elementima orijentalnih arabeski jer se točno zna što spada u tu kategoriju. My Darkest Time su znatno iskoračili iz općeg pojmovnika navedenih fahova stvorivši vlastitu stilizaciju koja čak više nije niti doom naravi, ali još će se neko vrijeme kovitlati u njoj zbog ranijih radova isto onoliko kao što su dugo vremena primjerice Anathema smatrani death metalom mada su godinama prolazili drastične promijene koje su danas u okviru atmospheric/ progressive rocka i više nemaju ama baš nikakve karakteristike niti metala, a kamoli deatha. Elem, s posve novim dekorom satkano je 8 vrsnih kompozicija koje otprve uranjaju u spomenutu metamorfozu počevši s "Two angels" u kojoj je potpuno jasno da ono što su Žarko i Marina radili na prošlim albumima valja ostaviti u dotičnom periodu. S dolaskom novog virtuoza na žicama proširen je spektar komunikacije, no nikako na 'cheesy' ili 'sweet' sekvence, štoviše sve ove improvizacije dobrodošle su objedinjujući i parametre jazzy konotacija, a najuspjelijim novinama, barem po mom razabirovanju su dvije centralne teme "Dawn" i "Take us away" u kojima ima po nekoliko nadosnimljenih gitara tvoreći iznimno bogat pasaž isto toliko kao i fleksibilan laid-back s kojim je odmak od poimanja klasičnog metala itekako uočljiv. Dok, pak u epsko-liturgijskoj molitvi "Open, o doors" korištenjem hard-rock tretmana dobivaju gipku plesnu strukturu s dva kraća eksperimentalno-psihodelična uboda u samoj sredini i na završnom dijelu aranžmana umjesto solaže, dotle u najbržim "Mad" i "Embodiments of dreams" dobivaju puni zamah u 'trećoj' brzini kojoj do sada nisu bili skloni, a sami finiši i poneke sekvence su čak i podebljane frenetičn(ij)im 'core' blastbeatovima tvoreći konzekventnu protutežu čitavoj, inače letargičnoj konstrukciji koja neprekidno varira između lebdeće komodacije nekadašnjeg doom stila s nekoliko novih retrospekcija, između ostalih bluesa (osjeća se u ponekim ritmikama i gitarskim finesama) i posve pročišćenog NWOTBHM, za kojeg je evidentno da su ga prilagođavali christian-metal liturgijama.

Prošli album "The Last" (2016) je bio vrhunac karijere, a kako se ne bi ponavljala glazbena formula, ovo je nevjerojatan zaokret u stilskom aspektu dok su lirsko-tematski parametri i dalje ostali isti pokazujući idealno usmjeren kompozitorski fokus na kršćanstvo i razmatranje religijsko-psiholoških/ duhovnih/ metafizičkih, kako god, motiva iz svakodnevice moderne civilizacije. Teško je usporediti prethodne albume s ovime, umnogome se razlikuju po bojama i glazbenom izričaju. Ovo je nešto posve novo u opusu benda, a samim time i u poimanju metala kome su dali jednu sasvim novu notu. Neiskvarenu, veoma pozitivnu, zvučno i produkcijski toliko čistu da bi se mirne duše mogla izvoditi po crkvama u vrijeme klasičnog bogoslužja u kršćanskoj praksi - mise, križnog puta, blagoslova kuća, krštenja, uskrsa i tako dalje, sve do sprovoda. Kad bi ovakva glazba svirala po crkvama, ja bih svaki dan odlazio i na misu zornicu prije posla i na večernju prije spavanja. Ono što crkvama nedostaje jesu mladi ljudi i ugođena glazba s kojom se veliča Bog i cijela euharistija; glazba crkvenih orgulja i smrtno ozbiljnog zbora u principu plaši ljude stvarajući posve krivu percepciju, ali zato mnogi niti ne žele odlaziti na bogoslužja jer imaju svoje sasvim drugačije obrede. My Darkest Time imaju svoj obred euharistije s metal predznakom, a on za sada u još uvijek konzervativnoj kršćanskoj crkvi nema otvoren pristup smatrajući ga đavolskom glazbom. Kao da je važno s kakvim načelima zvuka i glazbe se obraćaš Bogu. Bog razumije svaki pozitivan izraz. Njemu nije potrebno glumatati i glumiti, a ovi Makedonci jako dobro znaju kako mu se obraćaju. Samo je na medijima i publici da ih shvati, ostalo je dio velike Žarkove nadahnutosti i senzualnog umijeća, te ogromnog truda i kreativnog resursa koji tek sada dobiva pravi glazbeni zahvat u žešćem aspektu.

Gospodin ima milosti i razumijevanja za anđele, luđake, kriva tumačenja, grijehove, snove, sanjarenja i kojekakve ljudske zablude. Vrata širom otvara svima. Samo ih treba pronaći i ući kroz njih. Ništa lakše, rekao bi sveti ponizni Augustin...

Naslovi: 1.Two angels, 2.Mad, 3.Don't leave, 4.Dawn, 5.Take us away, 6.Open, o doors, 7.Embodiments of dreams, 8.Lord have mercy

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 02/01/2019