home > mjuzik > False Dawns

kontakt | search |

TREES OF MAINE: False Dawns (OSA Media, 2016)

The Orange Strips su nakon drugog albuma "Deadlines" (2014) ponovno u hiatusu, pa je vođa Valdet Luboteni pokrenuo svoj solo projekt s pjesmama koje su mu dugo vremena stajale po strani i nisu imale adekvatnu prođu unutar zajednice od 6 muzičara. Dakako, takvih pjesama je bilo podosta; valjalo je napraviti selekciju za ovaj debi i poprilično se pomučiti oko snimanja i produkcije hvatajući noćne sate kada nastupi 'mir u kući'.

Prvotno zamišljen kao akustični projekt s kojim je Valdet 2014. obišao i komad Europe, pjesme su daljnjim razvojem i suradnjom s Dinom Santalezom počele poprimati i blage elektronske konotacije dodavanjem synthova, beatova i programiranih ritmova što u konačnici djeluju prirodnije i akustičnije nego li svi oni megatiražni ex-Yu pop-rock albumi iz 80-ih koji su otkrili jednostavnost iskorištavanja tehnologije u svojstvu jeftinijeg, a i daleko kraćeg produkcijskog štosa za zgrtanje pozamašno berićetnog uroda na ogromnom tržištu neumoljivog zakona što je tiraže ispod 30.000 prodanih primjeraka smatrao komercijalnim fijaskom. Jednom je Josipa Lisac prodala samo 36.000 kopija albuma i izgubila ugovor s Jugotonom...
[ Dino Santaleza i Valdet Luboteni ]

Dino Santaleza i Valdet Luboteni

Valdet nema takvih problema u napadu na tržište jer su i The Orange Strips unatoč glazbene mainstream potke i dalje totalno nekomercijalan proizvod. Naša publika jednostavno od mnogo toga domaćeg zazire: ne voli izvođače koji pjevaju na engleskom jeziku smatrajući da su daleko lošiji od inozemnih zvijezda, ne prati domaće alternativne i heavy bendove, ne prati niti domaću jazz scenu izuzev ako se ne zoveš Matija Dedić, a pogotovo ne domaći indie-pop/rock koji redovito na velikim festivalima i solo koncertima razvikanih svjetskih 'žvaka' okuplja tisuće gledatelja. Naši izvođači kak'ti nisu dovoljno dobri premda, povuku li se paralele s furioznim 80-im, današnji autori pokazuju daleko više recentnijih i relevantnijih stilsko-žanrovskih karakteristika s produkcijskim, nekoć nezamislivim čudesima. Ali to tako biva u obrnuto-proporcionalnim razmjerima kada se na licencnu ploču čekalo po godinu dana provodeći se uz Animatore, ITD Band, Merlin, Crvenu jabuku, Plavi orkestar, Bajagu, Parni valjak i Bijelo dugme.

Jasno da i danas ima takvih komercijalnih elitista što samo koračaju crvenim tepisima, a s druge strane i onih 'vidljivih marginalaca' poput Valdetovog benda i ovog projekta za koje je (ne)objašnjivo da ih publika unatoč spomenute recentne stilizacije ne ferma, ne doživljava, odnosno ignorira makar koliko god da se piše i govori o njima. Mislim da je vitalan razlog široki medij koji je otvoren klasičnom mainstreamu - top-liste, radijski eter, TV nastupi i potpuno isti sistematizirani sklop učešća mainstream i nezavisnog izdavaštva koji nije sukladan. Naše nezavisno i d.i.y. izdavaštvo nema takve tretmane: pogledajte samo, primjerice uspjeh Brkova ili Šanka?! koji pune velike dvorane, a nemaju potporu medijskog aparata. Nit' se pojavljuju na top-listama, nit' se vrte na radiju, nema ih na TV, u novinama... Praktički za vidljivi medijski prostor ne postoje jer izbjegavaju takva stereotipna načela poslovanja s velikim izdavačima, odnosno premda su tržišno itekako isplativi njihov rejting nije isti kao tretman takve scene u Britaniji, Njemačkoj, Francuskoj, Skandinaviji ili USA.



Stoga će Trees of Maine unatoč sve prikazane ljepote ostati još tko zna koliko dugo ime za tek mali dio publike, one koja prati domaću nezavisnu scenu s predznakom pop/indie-rock što je na ovih 35 minuta materijala uvijen u fine i ležerne kosture akustičnih gitarskih legata nakićenih genijalnošću Valdetovog talenta što ponekad prizove i konotacije Brian Wilsonovih ideja i Phil Spectrovog 'zvučnog zida'. Već u uvodnoj "Small town monster" pristižu ambijentalni lebdeći prateći vokali s atmosferičnim synth harmonijama nalik na orkestracije gudača i gitarskim staccatima u rasplesanom tempu, pa ponovno insinuacije na gudače u laganoj elektronskoj "Celling & the bed" prožete gospel manirom, dok se "Over you" snalazi vrlo vješto u pop obrascu The Cure rasploženih za plesni podij. Jedan od dva potencijalna hita "In the city" u umjerenom tempu idealno sjeda na radiofonično mjesto rame uz rame klasičnog Bowie/ Roxy Music popa od OMD i Eurythmics do MGMT i Coldplay, a drugi "Venice on the inside" urađen po standardnom minimalističkom prototipu s laganim odjekom klavira i neprestanim nadogradnjama ukusno izabrane staccato melodije i gudača ništa ne bježi od kurentne britanske pop produkcije s kojom je zamjena sasvim moguća. Po meni još najveći favorit je zavodljiva "The end" napucana s nekoliko različitih nijansi romantičnih intervala prozračnih boja i breakova, te "Chainsaw" jedan od rijetkih komada s najvećim udjelom gitarskog aranžmana. Sav svoj šarm ka poetici elegičnih balada Valdet je upriličio u dvije posljednje, aranžmanski nešto razbarušenije, sjetnije i melankolično-tugaljive teme "Love/ Indifference" i "Heart & skin".



Kad bi ovozemni show-biz imao zapadnjački pristup i sistem rada, "False Dawns" bi vrlo brzo isplivao na površinu kao prepoznatljivi uzorak jednog od najjačih hrvatskih predstavnika brit-pop estetike bez obzira što je objavljen za malu etiketu OSA Media u vlasništvu članova The Orange Strips. Uostalom sjetite se vrtoglavog uspjeha Arctic Monkeys zahvaljujući myspace stranici tokom polovice prošle decenije. No dušebrižnici naše medijske scene su desetljećima udaljeni od takvog shvaćanja fokusirajući se samo na oficijelna izdanja ono nekoliko diskografskih etiketa uključenih u prastari jugoslavenski sistem. Mogu si zamisliti neki rad Olivera ili Gibbonija objavljen mimo etikete; bez obzira na to imali bi svoj medijski prostor, a moguće bi im se dodjelile i titule kurioziteta nezavisne produkcije.

Nema se što predbaciti Valdetu: radi najbolje što umije neprestano razvijajući smisao za pop konstrukcije senzibilnih pjesama koje su, brat-bratu, posve konkurentne britanskim hitovima takvog kova. Tamo bi prošao bez problema. Radar našeg show-biza je ograničen i zaštićen mnogim filterima pa baš da se radi i o velebnoj simfonijskoj orkestraciji. Ne podržava se umjetnički rad već princip izdavačkog djelovanja. A i bez toga, ovaj album će ostati dokumentom njegovog velikog talenta kao kantautora i modernog pop-rock glazbenika koji ne zna za propuste i pazi na svaki detalj.

Naslovi: 1.Small town monster, 2.Celling & the bed, 3.Over you, 4.In the city, 5.The end, 6.Small town monster pt.2, 7.Venice on the inside, 8.Chainsaw, 9.Love/ Indifference, 10.Heart & skin

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 03/11/2016

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Infinigrammaton

TAMERLAN: Infinigrammaton (2019)

| 19/03/2019 | horvi |

>> opširnije


cover: I, The Mask

IN FLAMES: I, The Mask (2019)

| 18/03/2019 | horvi |

>> opširnije


cover: Gušenje robovlasničkog rada

ABERGAZ: Gušenje robovlasničkog rada (2019)

| 15/03/2019 | horvi |

>> opširnije


cover: Data Mirage Tangram

THE YOUNG GODS: Data Mirage Tangram (2019)

| 11/03/2019 | horvi |

>> opširnije


cover: Decenija

Mortal Kombat: Decenija (2019)

| 02/03/2019 | ognjen bašić |

>> opširnije


> chek us aut!
> diskografija
> linkz
> rilejted? [@ terapija.net]
> last [10] @ terapija.net

well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*