LET 3 - Two dogs Fuckin' (Dallas, 2009)

Jedan od najlegendarnijih albuma s prostora bivše države, konačno je dobio svoje digitalno izdanje, a evo i osvrt na nj, s malim zakašnjenjem.
Iako je o Letovcima više-manje sve poznato, nije zgorega spomenuti da su nastali iz bendova kao što su Termiti, Strukturne ptice ili Umjetnici ulice, a prije Leta 3 bio je Let 2. Prvo pojavljivanje pod nazivom Let 3 bio im je na kompilaciji "Rijeka - Pariz - Texas", kao riječki odgovor na Paket aranžman, s pjesmama U rupi od smole i Pokušaj. Tim pjesmama su samo istakli svoju kandidaturu za vodeći bend iz Rijeke, ali i širih prostora.
U rupi od smole, svojim je uznemirujućim ritmom i uzvicima "Ubij me! Ubij me!...", dala samo naslutiti što će se slušatelju dogoditi na albumu. A kad je album konačno izašao u travnju 1989 za slovenski Helidon, svi su došli do iste ocjene. To je bio najbolji album te godine, a dvadeset godina kasnije, pokazalo se da ga nitko nije uspio nadmašiti, pa niti Let 3 sami. Sam u vodi i Izgubljeni su bezvremenski hitovi, moglo bi se reći i evergreeni. A ostatak materijala nadmašuje sve što su kasnije Prlja, Mrle i ekipa radili, ma koliko se trudili.
Na ovom reizdanju, osim zvuka, koji je bolji, čišći i moćniji, nego na kazeti koju sam dosad imao, dodane su i tri pjesme. Pere pere je dvanaestominutna neobjavljena dosad trip maštarija snimljena na "sessionima" prilikom snimanja albuma, Ne trebam te je živa snimka iz Ljubljane 1992 koja pokazuje snagu benda uživo te We are lost, zanimljiva engleska verzija Izgubljenih, no dosad već poznata širim masama.
Unatoč odličnom zvuku cd-a (vjerojatno i vinila, jer je reizdan i na vinilu), ostaje žaljenje što ovo reizdanje nije iznjedrilo još barem jedan cd na kojem bi bila neka dulja živa snimka iz tog perioda, a i knjižica koja ide uz cd osim fotografija ne nudi ništa drugo. Mogli su se tu naći textovi, isječci iz novina koji govore o tom legendarnom albumu… No, sve to postaje nepotrebno, kad krene svirka.

Ocjena: 10 LET 3 - El Desperado (Dallas, 2009)

El Desperado je u vrijeme objavljivanja (1991) reklamiran kao prvi hrvatski cd i tome treba vjerovati, a prije nekoliko mjeseci dobio je i remasterirano prošireno izdanje, te vinilno izdanje. Vjerojatno je i samim članovima benda, nakon genijalnosti i pohvala za Two Dogs Fuckin' bilo teško odlučiti kojim putem krenuti. Dal putem zajebancije i pjesama kao što je Ciklama ili se baviti ozbiljnijim temama s prvog albuma. Shvatili su da bi ih taj smjer vjerojatno puno više koštao i okrenuli su se veselijim temama, jer očito je to i trebalo ljudima u tim ratnim danima.
Već pogled na naslove pjesama (Voules Vous, Fuck Famiglia, Ha ha ha, Love killer) daje naslutiti teme kojima će se El Desperado baviti. Osim obrade Vjernog psa, i ovaj album dao nam je nekoliko besmrtnih koncertnih favorita kao što su Fuck famiglia ili Pokvarena žena, a tu je bio i nastavak Ciklame, koja će, kasnije se pokazalo, biti zaštitnim znakom svakog daljnjeg njihovog albuma. Ostatak albuma sveo se na dobru zajebanciju prvenstveno za bend, a utabao je put za ostatak karijere koja je velikom brzinom krenula u tom smjeru, pa se otela kontroli u nekom trenutku.
Od zamjerki na reizdanje ostaje isto što i za Two Dogs Fuckin, a od nadopune u odnosu na originalno izdanje tu su još jedna zajebancija "a-la ciklama" Elevry Budy Nous'a, objavljene dosad samo na kompilaciji The Best of Indie Rock/Made in Croatia, te tri koncertne snimke Pogibe, Fahrenheite i Pokvarena žena.

Ocjena: 7

pedja // 02/04/2010