Američka kompozitorica, klaviristica i udaraljkašica Juri Seo s korejskim porijeklom realizirala je svoj debi album u tradicionalnom klavirističkom maniru eklekticizma skladajući 5 instrumentalnih komada za klavir. Njen rad primjećuje se u kontekstu Beethowena kroz avangardu 20. stoljeća i modernog jazza relaksirajućim notama tipičnih klavirskih komada "Three mini etudes in C" i "Piano sonata no.1" podijeljene u dva poprilično dugačka stavka "La hammerklavier" i "Ricerace" što zajedno iznose gotovo pola sata, a izvode ih Thomas Rosenkranz i Steven Beck. Spram toga da napravi izuzeće, komad "Études for cimbalom" je napisala za cimbalom iliti po naški cimbule igrajući se s tišinom, tihim odjecima, breakovima i solidnim ekspresijama koje šiba Nicholas Tolle, a svoju drugu specijalnost - udaraljke, ukomponirala je u uvodnu "#three" i završnu "vi" gdje je gotovo kompletan set rock/jazz bubnjeva pridodala klaviru ostvarivši zanimljiv jazzy/neoclassical ugođaj kasnog romantizma. U uvodnoj se i sama postavila za klavir s vrlo brzim radom prstiju pri čemu su joj pripomogli bubnjarka Clara Warnaar i kontrabasist Sean McClowry. Ideju za takav spoj dao joj je vlastiti suprug Mark koji je bubnjar u rock bendu koji joj svakodnevno nabija iz podruma… No, tokom čitavog albuma vidljiva je klasična usmjerenost na tradicijske stilizacije izraza s daškom humoreski i stinih tonalnih sintaksi bez ograničenja s jasnim kontrapunktom i težnjom ka kompleksnijoj infrastrukturi. Kaže da joj je oduvijek 88 crno-bijelih tipki bilo idealno platno za slikanje muzike koja je kod nje dolazila spontano kretajući se lagano ka virtuoznosti jazza, a ovih 6 komada nastajalo je na različitim lokacijama i u drugačijim vremenskim terminima od 2010. naovamo od njezinog stana u New Jerseyu sve do Rima gdje je 2012. bila impresionirana noiserskim harmonijama i apstraktnim klasterima istočnoeuropskog instrumenta cimbula da nije mogla odoljeti tom izazovu oprobavši se na posve drugačiji način pristupiti komponiranju spomenute "Études for cimbalom".

Jeste, neki virtuozi za cimbule mogli bi joj štošta zamjeriti zbog naivnog tretmana koji se više poigrava zvukom, lupkanjem i mogućnostima akustike nego li melodijom, no prikazala je dostatnu dozu eksperimenta i želje za inovacijom otprilike istom mjerom kao što bi svatko pristupio nekoj alatki koju po prvi puta vide u životu. A takav joj je i otprilike sličan kontekst čitavog albuma baziranog na razigranost s korištenjem stečene naobrazbe sa sveučilišta u Illionisu gdje se iz Koreje doselila 2005. otpočevši svoj vidljivi kreativni rad kanaliziran na ovome simpatičnom prvijencu.

Naslovi: 1.#three, 2.Three mini etudes in C, 3.Piano sonata no.1 - I. 'La hammerklavier', 4.Piano sonata no.1 - II. 'Ricerace', 5.Études for cimbalom, 6.vi

ocjena albuma [1-10]: 5

horvi // 31/05/2017