PG.LOST: Versus (Pelagic Records / Creative Eclipse, 2016)
Iako nas je ove godine, barem tijekom INmusic festivala, posjetio veliki broj švedskih bendova, jedan od onih koji nije, a trebao je, je ovaj instrumentalni bend iz Norrköpinga. Bend je osnovan 2007., a od samih početaka djeluje kao kvartet. Dosad su objavili tri studijska albuma, te split album s kineskim post rockerima Wang Wen (o čijem ćete albumu uskoro čitati).
Vrlo je lako pg.lost strpati u "post rock" ladicu, a da se na to nitko ne žali ili prigovara. Pjesma koja nas uvodi u album, Ikaros, nošena zanimljivim gitarama s ponešto elektronike, mene je asocirala na let, a u tome mi je svakako pomogao iskrivljeni naziv pjesme. Off the Beaten Path žešća je od prethodne, na kojoj prže gitarama i nabijaju bubnjevima, k'o da im je zadnje.
Lagani sintetizirani uvod u Monolith, pokazuje njihovu "nježniju" stranu, koja se ipak negdje oko polovice pjesme pretvori u mahnito korištenje sintisajzera, koji ovdje fino nadopunjuju moćne gitare. Naslovna, Versus, počinje gotovo crkvenim zvukom orgulja, da bi se pretvorila u krešendo bubnjeva nošenih istim tim orguljama na koje se pred sam kraj nalijepe heavy gitare koje daju zlokoban osjećaj ovoj pjesmi.
I tu polako dolazimo do mogućeg objašnjenja samog albuma, a kojeg su na neki način i članovi benda sami naznačili. Naime, istaknuli su da su tijekom stvaranja pjesama pokušali spojiti dvije nespojive i kontrastne ideje, koje nikada nisu bile moguće u jednoj pjesmi. Čini se da im je to uspjelo i to na najbolji mogući način.
pg.lost su svojim četvrtim albumom, ako im se to već prije nije dogodilo, zaslužili mjesto u samom vrhu uz post rock velikane kao što su Explosions in the Sky, Caspian ili Cult of Luna i to na način da su predivnim melankoličnim melodijama suprotstavili žestoke gitarističke forme i privlačne klavirske dionice, koje su spremne za pjevušenje i fućkanje, što nije baš običaj s takvim bendovima. Time je dobivena nevjerojatna gustoća zvukova koji naprosto tjeraju na novo slušanje i čine da zaboravimo neke dosad neprikosnovene heroje takvoga zvuka, u što će Vas sasvim sigurno uvjeriti, gotovo tribalni ritmovi posljednje pjesme A Final Vision.