'Sve ću prodat, sve što imam, želim s ove opštine, umoran sam od života, nemam prave drugove, nabaviću malog cuku, litru vina, suđuke, probat poćet novi život daleko od kaljuge. Jednog dana mora past' i ta crna trula vlast. U Kini ljudi jedu pse, a u Bosni ljudi ljude'.

'Svakog trećeg jutra pređem preko mosta, murijaš me prati sve do iza jelke,
onda sretnem lice poznato iz tame, pogledam u izlog i ugledam sebe.
Semafore pratim jer ulica je puno, obavezno zebru ispoštujem svaku.
Taksisti se smiju novinskome vicu, na prozoru hotela žena pičku brije.
Već na pola puta ubi me vrućina, rukavice skinem i naravno kaput.
Ponekad me prate kerovi i mačke, ako kiša pada, slabo ikog vidim.
U pekaru svratim, kupim friškog hljeba i paštetu jednu da se danas nađe,
drmnem jednu kafu iz većeg aparata, a onda za poslom, jer zato sam tu.'

("Jutarnji pjesak")

Ajmo računati: do sada je DIV napravio 4 albuma s ukupno nešto više od 11 sati materijala i uistinu postao DIV (Dječak iz vode) koji bi u nekim normalnijim diskografskim okolnostima imao već najmanje 13-14 albuma, onako cirka u prosjeku po izdanju nekih 45-50 minuta. Rekord u minutaži držao mu je debi "Srce, muda i pez bombone" (2011) s 3 sata i 46 minuta, a na ovome petom albumu je nadmašio i sebe samoga naredavši točno 100 pjesama u trajanju od nevjerojatnih 5 i pol sati! Točnije 5h 24 min. E, bome majstoru svaka čast na trudu, a i svakome tko će albumčinu odslušati. Pogotovo onima koji ga odslušaju u jednom komadu. Po mogućnosti na nekom iPhoneu i sličnom 'pametnom' mobilnom uređaju sa solidnom baterijom, dakako na slušalicama kad se onako muvesaju po selu-gradu ne doživljavajući okolinu i prolaznike, a osobito bicikliste što im zvocaju i dovikivaju 'malo mesta prosim'. Ne može. Ne čujem te rista, slušam novi album DIV-a, baš ću vama biciklistima u inat šetati sve dok ne poslušam i zadnju stvar.

Ovaj album je rađen znatno dulje od prethodnih pa je 2014. prošla bez njegovog izdanja. U međuvremenu je stupio u brak s Ljubom Anđelković, dugogodišnjom pratećom vokalisticom Babilonaca koja se vokalno povremeno pojavljuje u nekim pjesmama na ovome albumu (napisala je tekst za reggae "Kam vaske kod naske"), a on sam je svoju svirku umnogome oplemenio brojnim staccatima, nadosnimljenim gitarama, sve izrazitijim harmonijama klavijatura i namjerno izvitoperenim obradama The White Stippes "One nation army" - "Čibuk", Talking Heads "Psycho killer" - "Disko pile", Robert Johnsona/ Jimi Hendrixa "Hey Joe" - "Gej Džo", Pixies "Where is my mind" - "De mi je pamet", The Stooges "I wanna be your dog" - "Čuko, špaga, vaservaga" (pjeva Ljuba), Pink Floyd "Another brick in the wall" - "Cigla u zidu" (takođe s Ljubom)/ "Huda majko i druge priče iz bašče", Bowie "The man who sold the world" - "Iza store", Balašević "Panonski mornar" - "Izgubljeni mornar", "Seasions in the sun" - "Let iznad trbuha", Atomsko sklonište "Ne cvikaj generacijo" - "Samoubistvo iz zasjede", Bob Marley "No woman, no cry" - "Suza mutnog oka", Nirvana "Where did you sleep last night" (Ljuba), a pronađe se i zvrkastih medleya Azre ("Kao ti i ja") i Riblje čorbe ("Dva dinara druže") u "Begova čorba", kao i nekoliko instrumentala "Ciganine", "Možda bi pala"...

Ipak, DIV je naoriginalniji kada se hvata socio-političke potke i na svoj sarkastičan način tumači realnost poput "Cirkus Bosančero": 'mudar invalid sa šestero djece bez žene i stana, ne treba mu hrana/ oni jedu travu i žive na cesti/ i naravno, narednih 78 dana izdržat će, neće jesti, bravo, bravo Nusrete/ ...a sada za vas dva iznemogla penzionera Esma i Marak... oni će za vas izvesti direktan sudar u invalidskim kolicima/ ljekova nema, penzije nema, djece im nema, a oni žive kao podstanari u podrumu bez struje, ajmo aplauzi, aplauzi da se čuje.../ Stojanka, samohrana majka sa četvero djece, također invalid, čisti škole, javni WC, pokušaće da skoči sa devetog sprata u zamjenu za otplatu šest kreditnih rata, a da efekat bude još veći, tu su joj i djeca, raduju se toj sreći...' Međutim, taj tekst je napisao stanoviti Kadrija koji je prisutan s još 3 lirska komada "Lijepa Zumra" (zafrkancija na temu "Klinček stoji pod oblokom"), "Šefika" i spomenuti "Čibuk". Svoj islamistički pogled na stvarnost DIV daje u autorskoj "Najbolja je pura", vrlo dinamičkoj alter-rock/post-grunge kompoziciji gdje se stihovi mogu protumačiti i pogrešno: 'iz zatvora kad dođeš, dočekaću tebe ja, želim ostat anoniman, preko lica, marama/ za pojasom neka grana, u ruci mi zastava, mnogo je vršnjaka samnom, prekinuta nastava/ sa prozora lider viče, a mi svi mu kličemo, kao da se rađa nada - sutra bolji ničemo/ ali nemoj nikad padat pred ljudima sine ti, dođi kući babi svome, pa se onda isplači, mama će ti vruće pure s kajmakom od teta Đuke i operi svoje ruke...'

Osim različitih rock stilizacija s tek ponešto hard/heavy intervencija ("Klen u kanti jupola", "Redžin blad", "Ubica sa istoka"), pa i pop melodija ("Izvor nije poznat", "Zvijezda možeš biti ti"), posebnost je sve veći element sevdaha, folka, world-musica (akustična "Imela", sevdah-doom/blues "Kada draga stisne ruku/ Rukavica se sama skida", neo-folka "Nije svijeća", noir-folka "Noier nafaka" s harmonikom dugmetarom), ambijentalnih tema ("Ispod kabla" s Ljubom), pošalica gotovo u maniru za dječji vrtić ("Kapetan Zeko", "Lily"), zajebancija na račun TV latino sapunica ("Karmen bocka", ha-ha-ha!), pa i nekih posve nevinih sprdačina ('na Kordunu grob do groba, traži majka sina svoga/ našla ga je sreća prava, Coca-Cola osvježava' - "Kordun kola").

Poredak pjesama je, naravno abecednim redom i kako god okrenuli, DIV je majstor u dramatici ovakvog kibernetičkog poretka 21. stoljeća ne dozvoljavajući slušatelju da pokušava pretpostaviti što se iza svake iduće pjesme nalazi, te se nimalo ne zanima za obrazac strofa-refren. Ovdje po običaju nema refrena, ima ih tek nekoliko u zadnjem dijelu albuma, a moglo bi ih biti u izobilju kad bi DIV razmišljao komercijalno. Dok dođete do pola albuma koji djeluje kao da čitate neki ruski realizam, dati će 'vaša duša neku sjenu i spoznati će te se u trenu'. I stalno će vas voditi misao što to još ima ako dođavola već nije rečeno u ova prva dva sata i 15 minuta? Filmski klasik "Prohujalo s vihorom" kojeg se nekad u kinima gledalo s 2-3-4 pauze? Mic po mic, on gradi intrigantnu fabulu sve češće posežući iz urbanog ka ruralnome, pa na svjetske teme Ukrajine i Rusije, džihadista, islamskih tema, povijesnih činjenica ("Oblačno na Krimu", "Obrij pičku bajunetom", "Obučarev sin", "Putujući džindas", "Rahatlokum", "Sasvim neobični slučajevi", najdulja "Sibirske magle" od 9 minuta), rijetke SF eksperimentarije ("Pitanje je samo dana"), post-industriala ("Tužni galeb"), a i obilje letargičnijih i laganijih komada u kojima glavni vokal pripada Ljubi ("Početak i kraj", "Pustara") ili pjesama u kojima gitaru zamijenjuje klavijaturama ("Projekat svrdlo", "Proljeće 78 put", "Sedam jarana"). Tek se na kraju albuma s posljednjih 15-ak kompozicija žustro obrušava na aktualne probleme, sve češće koristi psovke i vulgarizme do kojih auditorij neće doći od prve jer je teško za povjerovati da ovakav obiman rad poput velebno dugačkog romana itko može poslušati u jednom komadu.

Neke detalje bolje da slušatelj otkrije u svojoj kućnoj intimi jer bi mogli uzburkati kojekakve strasti, a ima ih na gomile što prođu skoro pa neprimjetno jer se ima o čemu i razmatrati od pjesme do pjesme. Pa, kako god, nema niti jedne smandrljano sklepane samo da popunjava prostor. Album jeste preobiman i preširok za barem 6-7 konvencionalnih, kako tematski, tako i žanrovski, a ako bi očekivali nekakve eksperimentalno dugačke improvizacije kakvih je znao ranije povremeno rabiti, ovdje ih definitivno nema. Samo konkretne kompozicije čvrste autorske i prepoznatljive građe sa svirkom u kojoj tip-top funkcionira poput klasičnog rock benda, te je i u tom pogledu nadmašio dosadašnje performanse. Još kada bi imao i živi bend za koncerte da se to sve potkrijepi, DIV bi uistinu 'zvijezda mogao biti'.

ocjena albuma [1-10]: 10

horvi // 29/09/2015