Dječak iz vode je dječak Edin Džambić iz Mramora, naselja nadomak Tuzle. Mramor je mjesto koje ima prugu i mnoštvo jezera koja su nastala iskopavanjem uglja na površinskim kopovima, jezera uz koja sam odrastao, gdje sam se približio prirodi, naučio da razmišljam i spoznao bitne stvari: varalica bez virble ne vrijedi ništa ako si došao da upecaš veliku štuku - osim ako nemaš sreće; nikada ne pali suhu travu ako puše vjetar, nećeš je moći kontrolisati, a to se zna pretvoriti u požar. Kasnije, promatrajući napuštena sela iz kojih su ljudi odlazili za boljim sutra, počeo sam da uviđam i neke ljudske osobine i slabosti i da razmišljam o njima. I tu je nekako sve krenulo. U Mramoru se formirala ličnost koja želi znati i koja će se kasnijih godina nadograđivati uz rijeke Savu i Brku. Nekako, baš u vrijeme kad su odlučili da zatrpaju sva ta jezera i da od njih naprave deponije smeća, i ja sam se maknuo dalje. Otišao sam u Brčko.
Koliko je obzirom na ime prisutan utjecaj EKV-a?
EKV sam slušao i danas ga slušam i to mi je jako drag bend, ali ja sam jedan drugi dječak iz vode, odrastao uz vodu, s drugom porukom i sa svojim stavom. Ideja za naziv meni je došla zbog silne ljubavi prema vodi i vremena provedenog uz istu, a nikako od EKV-a.
U kojim si grupama svirao prije samostalnog rada?
Prije Dječaka iz vode imao sam dva benda u Brčkom: Prema istinitoj priči i Devil Boogie. S prvim nisam postigao ništa, a s drugim sam svirao par svirki, objavili smo neke pjesme i na Bombardiranju New Yorka za Zdenu. Mada, sve je to zvučalo dosta neizbrušeno i nedovršeno za moj pojam i ukus, iako sam tada silno želio da budemo pravi bend. Nismo uspjeli.
Koji su tvoji glazbeni uzori i kako bi opisao svoj glazbeni stil?
Slušam muziku, ali ne uzdam se puno u uzore nego u se i u svoje kljuse. Spomenuo bih Franka Zappu, Ramba Amadeusa i Kurta Cobaina, ali, da li su puno uticali na moj rad i stil - nemam pojma.
Dosad si izdao četiri albuma s više od dvjesto pjesama. Otkud inspiracija i ideja da ti pjesme na albumu imaju u prosjeku preko pedeset pjesama?
Imam dara da pravim muziku i da pišem tekstove. Slušam i posmatram ljude u svom okruženju. Ujedno, imam i potrebu da neke svoje misli i tjeskobe izbacim iz sebe. Kada čovjek živi i pritom puno razmišlja o svemu, otuda dođe i toliko pjesama.
U zadnje vrijeme dosta si koncertno aktivan. Koji koncerti su ti ostali u najdražem sjećanju?
Da, napustio sam fabriku šećera i sada končano imam vremena da se malo više posvetim muzici i promovisanju iste. A od dražih nastupa, to je definitivno turneja Po balkanskim sokakima od Ljubljane do Bora.
Peti album uskoro bi trebao biti vani. Za kojeg izdavača i koliko će pjesama sadržavati album?
Da, peti album pod nazivom Sretan rad izlazi već sledeće sedmice. Izdavačka kuća je Slušaj najglasnije i na albumu će biti okruglo stotinu pjesama.
Uskoro sviraš i na DORF film festivalu u Vinkovcima. Kako je došlo do te suradnje?
Tonija Šarića znam još od prvog DORF-a. Tada nije ni postojao Dječak iz vode. Upoznali smo se u Vinkovcima, na tom prvom DORF-u moj prijatelj Adnan Murselović i ja smo predstavili svoj dokumentarni film o Kobri i otad traje naša, hajmo reći, suradnja.
Pratiš li uopće filmove?
Da. Volim film.
Kad bih te pitao za tri najdraža filma, to bi bili...
Radije ću navesti redatelje, filmova koje volim ima mnogo. Na prvom mjestu je Kubrick - zato što je volio šah. Tu su i David Lynch, Jan Švankmajer, Lars von Trier i, naravno, Dušan Makavejev.