Napalm Death nastavljaju neumoljiv obračun kritizirajući kapitalističku elitu, poltrone i sav lakomisleni stalež društva koji im se priklanja iz raznoraznih razloga, uglavnom neupućenosti i općeg slijepila neuočavanja nepravde. Poznat vam je taj sindrom običnih ljudi? Onih koji primjerice izlaze na izbore jer je to kak'ti građanska dužnost u nadi nekakvog boljitka i prosperiteta, gledaju svakodnevno TV, prate sve te slogane i vjeruju svemu što čuju, a opet se sami prevare ne shvativši na vrijeme klopke ovakvih manipulacija.

Stoga se i sam naslov zajedno s omotnicom albuma, dakako metaforički odnosi na glavne zvijeri - predatore kojima se fino pakiraju žrtve za obilate obroke. Financijske, materijalne, duhovne, filozofske, medijske, strateške... One izmanipulirane lakovjernike kakvih ima najviše i s kojima se može raditi što god netko od moćnika zaželi. Kriminalci postaju gradonačelnici, predsjednici, lideri političkih stranaka, tajkuni, vlastodršci, krojači zakona, a njihovi glasači i poklonici lako meso čiji otpor nimalo nije teško slomiti i ukrotiti ga goruće fikcijskim propagandnim sredstvima. Monstruoznost i beskurpuloznost ovakvog sistema, odnosno tema koje Napalm Death protežiraju s albuma na album angažirano se boreći protiv nepravde i mnogih zala suvremene civilizacije vrsno je predočen na prethodnom albumu "Utilitarian" (2012) gdje se uglavnom raspredalo o poslovnom profiterstvu u kome smrtnik služi samo kao meta izrabljivanja i nema nikakvu mogućnost da donosi odluke. Nastavljajući vrlo sličnom putanjom, frontmen Mark 'Barney' Greenway nihilističkom potkom ubada u mnoštvo bolnih i kancerogenih točaka suvremenog društva koje se raspada po šavovima, no ipak na račun osnovnog cilja - kapitala, ipak opstaje kao plemenska zajednica krvožednih zvijeri čiji pohodi na pljačku, otimačinu i razaranje ne samo privatnih života, već i cjelokupnih društvenih zajednica, pa i država ne jenjavaju.



Uvodna programatska naslovna "Apex predator - easy meat" u obrednom i vrlo mračnom teatralnom ambijentu opisuje slabost čovječanstva koje se apsurdno nada u neki privatni uspjeh, a prvi singl "Smash a single digit" svojim mahnitim grindcore-deathom ispreda vrlo kratku priču o dosadnom životu jedne obične, takoreći neprimjetne osobe u današnjem društvu. Intelektualno koncipirana fabula svoje vitalne dosege ostvaruje u "Timeless flogging" gdje se prijeti moćnicima da će se vrlo lako skinuti s 'instrumenta' uz 'prasak biča', te u "Beyond the pale" i "Hierarchies" u kojima se provlači teza da 'stroj' funkcionira po pravilima onih koje smo mi kao glasači postavili da budu lideri društva s nadom da će nam donijeti pozitivizam i ekonomsku egzistenciju, međutim štiteći svoje pozicije, jedino što se od njih dobiva jest nadzor kome se nitko ne može odhrvati. Svi manje-više ovise o aparatu koji guta i ždere, ali i on će kad-tad krahirati kao i svi oni društveni modeli prije njega.

Stilizacija glazbe je vrhunski dizajnirana gitarističkim radom Mitch Harrisa i tutnjajućim ritmovima Danny Herrere neprekidno kombinirajući različitost u pjesmama, energiji i samoj agresiji. Osim uvodne, prvih 5-6 stvari izmjenjuju žestoke, one prepoznatljive tempove, a lagana, vrlo darkerska "Dear slum landlord..." više nalikuje kao da je došla s black/doom terena, dok recimo "Bloodless coup" pokazuje njihove standardne hardcore-punk/thrash korijene koji su zamjetljivi u još nekolicini pjesama poput "Stunt your growth" ili spomenutih "Hierarchies" i "Beyond the pale". Također su uklopljeni i prateći vokali sa gordim zborskim arijama, kao i obavezne melodične bas linije Shane Emburyija koji je potpisnik više od polovice glazbenog materijala, a nakon poduljeg vremena napravili su i znatno dužu kompoziciju na samom kraju - sludgeom obavijenu "Adversarial/ copulating snakes" od impozantnih 5 minuta i 17 sekundi što je u njihovom slučaju jedan od raritetnijih poteza.

Napalm Death se još uvijek čvrsto drže na pijedestalu grindcorea i deatha u odličnoj produkciji s obzirom na ustaljene demagoške fraze o prljavštini žanra. Zvuk kristalno čist (produkciju potpisuje Russ Russell), pjesme raznoliko oblikovane s nekim vrsno odrađenim riffovima (pa i nekoliko solaža), te s ponovno angažiranim konceptom u kome ne manjka duhovitosti, sarkazma i crnog humora, no poanta je vrlo ozbiljna i tužno morbidna apelirajući na zdrav razum i pravilno prosuđivanje stvarnosti koja se degutantno posmatra očima onih koji su najokorijelija i najlicemjernija banda suvremenog društva.

Naslovi: 1.Apex predator - easy meat, 2.Smash a single digit, 3.Metaphorically screw you, 4.How the years condemn, 5.Stubborn stains, 6.Timeless flogging, 7.Dear slum landlord..., 8.Cesspits, 9.Bloodless coup, 10.Beyond the pale, 11.Stunt your growth, 12.Hierarchies, 13.One-eyed, 14.Adversarial/ copulating snakes

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 08/02/2015