Peti ovogodišnji album Babilonaca koji neumorno u onoj najfriškijoj postavi sa Carom i Kraljem sipaju gomile materijala ko' iz rukava može donekle sprati gorči dojam nakon prethodnog preusiljenog i ambicioznog, ali traljavo odrađenog albuma "Lud je, rekli su im kod kuće" po stihovima Lovkea.

Na prvi pogled učini se kako je ovo još jedan takav album po nečijem tuđem libretu 'sa strane', no ne navodi se da je tako nešto u pitanju. Prije bi se reklo da su sve ovo Zdenini stihovi jer samo on ima smisla za "Gledamo iste reprize što stvaraju životne krize", "Pica ti se raštimala", "Zgodna mama" ili opću zmešanciju koja dočeka na samom početku "Komada dva" s abrazivnim psihodeličnim mantranjima od čak pola sata. Što li to točno Zdena između bezbrojnih 'to su ta komada dva' i 'flying high' delay/echo repeticija mrmlja u bradu potpomognut s Ljubinim vrlo prijatnim vokalima u manje-više extended-vox tehnici uistinu je teško zaključiti. Ali zato glazbena infrastruktura je free post-industrial nakrcan minimalističkim up & down/ fade in-fade out shemama po kojima se vidi da ekipa svirača kompleksnije i progresivnije korača u svojem eksperimentalnom svijetu prošarnim noiseom, droneom, elektronikom i Hotkovom trubom koja disonantno vrluda tokom cijelog rada.

Ostale kompozicije su gotovo upola kraće što će reći da ovaj puta Babilonci imaju 'klasičan' album od vrlo kratkih 80 minuta s raznim seksističkim, društvenim, medijskim ili, pak, samo trivijalnim lirskim sadržajem. Između svega toga pronađu se neki trenuci Zdenine solidne poetske inspiracije, posebice u slučajevima kada se postavi u ulogu zajedljivog spoken-word kritičara-komentatora društvenih zbivanja ('ne slušam radio, ne gledam televiziju, antenu sam izvadio, imam drugu viziju/ da smo na čisto, dosadno je gledati isto/ grozni filmovi kao babaroge, oni što konzumiraju droge i tako u beskraj gluposti mnoge, čovjeku od svega otkažu noge...', "Iste reprize"). Solidan je lirski komad i nova verzija "Sve ide po planu" ukalupljena u medley zajedno sa "Suicide child". Od glazbenih performansa nekako su osim u uvodnoj najviše pokazali u relativno najkraćoj "Protiv budala/ Bilo je to davno/ Poezija pučka/ Baj baj baj", inače vrlo depresivnoj humoreski gdje su basisti poradili na staccatima, a Kralj Marek na atmosferičnom drone-noise backgroundu. Ritam mašina ovaj puta nema, ali zato ima do sada najkraće, završne kompozicije "Kao ptica" od samo 22 sekunde koja je ustvari razbarušeni lo-fi skit-outro.

Kako im je krenulo s ovako raznolikim stilsko-žanrovskim sferama u kojima se još uvijek traže i ponekad isporuče zanimljive komade u kojima ispolje dobar dio individualnih strasti, pa čak i kreativnih vrhunaca, vrlo brzo bi mogli izrasti u pravu atrakciju da porade na nekoliko bitnih faktora: potpunom uranjanju u teme, daleko čišćoj i naglašenijoj produkciji ('volume' je u nekim sekvencama izuzetno slab), te osobito da se Zdena vokalno priprema za svoje poduhvate koji su u mnogo navrata previše suhoparno i mlohavo sricanje poezije.

Naslovi: 1.Komada dva, 2.Iste reprize/ Što je to?/ Pica ti se raštimala/ Zgodna mama, 3.Suicide child/ Sve ide po planu, 4.Protiv budala/ Bilo je to davno/ Poezija pučka/ Baj baj baj, 5.Kao ptica

ocjena albuma [1-10]: 5

horvi // 06/08/2014