Kao po već ustaljenom običaju, mnogi od autora koji objavljuju radove za Slušaj najglasnije ne pružaju ama baš nikakve informacije o sebi. Koliko god tražili 'nešto' o Milanu Petkoviću, pronaći će te uglavnom 'ništa'. Nema zvanični web, a moguće niti facebook stranicu što nije nimalo neobično (barem je ja nisam pronašao), dok onih nekoliko šturih podataka na omotu da je materijal sniman u studiju Zeleni vir (jun - jul 2013), da je omot radio Miljan Nedeljković, a mastering Aleksandar Jovanović - Simka neće vam puno značiti ako ranije niste upoznati s njegovim ranijim albumom "Muzička kutija" (2012, Slušaj najglasnije) koji je potpisan kao Milan Petković Trio. E, sad je stvar malo jasnija...

Milan je ovdje autor i izvođač kompletnog materijala, svira klavijature koje su mu osnovni alat, bavi se programima, bubnjevima, ritmovima, samplovima, malo se poigrava s dubovima i efektima, te prilično minimalistički reda slojeve acid-jazza kroz 7 instrumentalnih, vrlo dugačkih kompozicija.

Prve dvije "Odraz" i "Gluvarenje" su čisto solidan poligon za upoznavanje njegovih ambijentalnih struktura koje uistinu vuku na acid-jazz, no u najkraćoj "Autsajder" pruža vrlo razgranatu jazz priču ubacujući pomalo i natruhe glitcha. Kad pomislite da će album koji inače iznosi čak 70-tak minuta krenuti u plesnije i brže tempove, iznjedri psihodelična "Povratak kući" od gotovo 20 punih minuta u slow-down ritmu letargičnog taman za 'chillanje' u kojima se Milan preko mile volje poigrao finim elektronskim eksperimentalijama neprekidno održavajući melodijsku povezanost s veoma drajverskom/trip referencom. Pjesma mu plovi, te se jasno uočava kako je on igrač na lagane i dugačke staze osvježene brojnim minimalističkim dekorom ambijenta i suptilnim, ničime opterećenim gradacijama. Tempo tek malo podiže u temi "Bez borbe", ali daleko od toga da se na njega može zaplesati kao na primjerice, donekle, tek tu i tamo sličan zagrebački bend Chui. Međutim, naglašeni ritam i poziv na ples nisu Milanovi prioriteti, već sinkronizacija ideje s glazbenim sadržajem, a u tome je u potpunosti uspio dozvoljavajući si, ne samo u ovome 10 i pol minuta dugačkom instrumentalu, već i kroz cijeli album.

Ovdje nije bitan groove za noge koliko je bitno, a i vrijedno tehničko spajanje psihodeličnih eksperimentarija s elektronikom i ukusno odabranim zvukovima kardiogramski odsviranih klavijatura dovedenih ponekad u stanje piano-bar atmosfere, onako, skoro na šapatima. S nekoliko vrsno komponiranih minijatura, kao i prelaskom na jazz Hammond/ sympho-rock zvuk s kompleksnim aranžmanom, najuspjelijom i najbogatijom skladbom oivičena je "Končić" (skoro 10 minuta), dok je završna "Iza ogledala" skoro puna analognih dubova i delay/echo sintagmi raspoređenih u ipak predugačku i malčice zamornu fikciju od 8 i pol minuta.

Evidentno jest, njegova glazba nikud ne srlja. Izgrađuje se kao glazbenik po svojim principima i načelima, daleko je od bilo kakve kurentne pop ili acid-jazz scene koja kod nas gotovo i da ne postoji, ne radi plesnu, već slow-down/ chill-out glazbu punu psihodelije, ambijenata i jazza, te je po tome jedan od najoriginalnijih u ovome fahu na regionalnim područjima. Ovo nije klupska, već veoma intimistička seansa s dorađenim instrumentalističkim frakcijama koje ponekad smore, ali konkretno gledajući, svaka tema mu je usmjerena na zadanu ideju gdje se uočava da je veoma priseban, trezven, nadaren i maštovit kompozitor koji umije veoma lijepo, doduše tromo, ali nježno govoriti o svojim osjećajima i impresijama putem klavijatura i popratnih elektronskih programa.

Za sanjarenje. Opustite se i uživajte. Jako dobro. Puno bolje od prvog albuma.

Naslovi: 1.Odraz, 2.Gluvarenje, 3.Autsajder, 4.Povratak kući, 5.Bez borbe, 6.Končić, 7.Iza ogledala

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 12/12/2013