Purity Ring su mladi dvojac iz Montreala kojeg čine Corin Roddick (elektronika) i Megan James (vokal). Činilo bi se da slijede onu crtu muško-ženskih duet bendova nalik na Yazoo, Eurythmics, Thompson Twins (okey, oni su bili trojac), ali ne. Vjerovali ili ne, ovo je nešto veoma blisko našem zagrebačkom dvojcu Kimiko s debi albuma "From Our Room To Yours" (2011, Geenger Records). Samo s razlikom što su ovi Kanađani još nježniji, senzibilniji i romantičniji.

Nemaju na albumu niti jednu plesnu pjesmu premda su objavili čak 4 singla, ali Meganin vokal je nešto uistinu prekrasno što se nije čulo od davnog Bjork albuma "Homogenic" (1997). Ako bi se ijedna pjesma mogla staviti u kontekst 'plesne', onda je to drugi singl "Belispeak" koja je kombinacija dubstepa i laganog synth-popa s finim Kraftwerk pasažima na relaciji pjesme "Computer love" i vokalnih efekata Jean Michel Jarrea s albuma "Zoolook". Uostalom, ove kombinacije uvijek pale, kao i vokodersko mijenjanje glasa po želji, tako da u kompletu gledajući ovaj dvojac ima jako lijepe i romantične laganice.

Muzika im je posve štura, ogoljena na jednostavne metode kao da je prvotno bila komponirana isključivo kroz klavirske vježbice (etide) koje su dodavanjem ritam mašine i malih efektića oblikovane u sasvim lijepe pop pjesmice pune senzibiliteta, ljubavi, emocije, erotike, romantike i inteligento sročene acid-punk psihodelije. Štoviše, ovaj album se doima kao prava electro/synth-pop alternativa onim grozomornim americana bendovima i čini mi se da ih baš Purity Ring inteligentno 'karajau' u mozak kao što su recimo The Human League i Kraftwerk pružali otpor gitarskim distorzijama i hard-rocku u 70-im.

Ovo svakako nije nikakva 'nova muzika' niti bilo kakav novi stil, ali je bogata jednostavnim idejama i jako lijepim pjesmama. Izdvajaju se poluplesna "Fineshrine", kratki dubstep komadi "Ungirthed" i "Amenamy" i pravi alernativni pop odgovor na sve ono što su The Human League i Kraftwerk radili - balada "Grandloves". U pjesmu se vokalno uključuje i Corin Roddick, a Meganin vokal je toliko nježan i senzibilan poput onog najljepšeg glasa Suzzaine iz The Human League kojeg ste svi voljeli barem jednom u životu. Mnogi novi slušatelji će i zanemariti ulogu The Human League u njihovom stilu, no ona je vidljiva i s Marsa.

Ovakva jednostavna melodičnost (uglavnom staccato), dobra razgranatost pjesama koje se simfonijski šire kroz pop (osobito pjesma "Saltkin") djelo su momka i djevojke koji imaju 24 i 21 godinu. Na najboljem su putu da nas pogode u srce ako im to dozvolimo.

Ovo je odlično!!!

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 17/10/2012