FUTURE ISLANDS - People Who Aren't There Anymore (4AD, 2024)

Američki synthpoperi i ljubimci HR publike nedavno su objavili svoj sedmi album, a četvrti za indie label 4AD, kojeg sam posebno pratio i volio 90ih godina prošloga stoljeća. People Who Aren't There Anymore počeli su najavljivati s Peach još 2021, da bi šesti singl, Say Goodbye, objavili koji tjedan prije izlaska albuma. I to nam je već poznata polovica albuma.
Ko nije čuo King of Sweden ili The Tower, nek ni ne čita dalje. Ostatak materijala, koji još je bio nepoznat do objave albuma, vrlo lako može se pretvoriti u manje više uspješne singlove. Nemat u više hita kakav je King of Sweden, ali Give me the Ghost Back, pjesma o prerano izgubljenim prijateljima, može stati iz The Tower ili Peach, Corner of My Eye mogla je biti singl balada umjesto The Fight. The Thief sa svojim "If I said too much, please let me know," samo čeka da iskoči kao sedmi singl, a ostatak albuma je na potpuno istom nivou.
Iako mnogi nisu vjerovali da synth formula Future Islandsa može toliko dugo opstati, oni su, možda i sami sebe razuvjerili i tu su već skoro 20 godina sa 6 manje više sličnih albuma koji izazivaju nostalgiju i tjeraju na slušanje.

Ocjena: 7

Wave Like Home (2008)
In evening Air (2010)
On the Water (2011)
Singles (2014)
The Far Field (2017)
As Long as You Are (2020)
People Who Aren't There Anymore (2024)

GRUFF RHYS - Sadness Sets Me Free (Rough Trade, 2024)

Gruff Rhys, velški autor i muzičar, na sceni je još od kraja 80ih godina prošloga stoljeća i do danas se pojavio u raznim inkarnacijama. Vjerojatno najpoznatija širem puku je njegov bend Super Furry Animals i njihov globalni hit iz 2001. Juxtapozed with U. Sa SFA objavio je devet albuma u periodu od 1996-2009, kada je objavio i njihov razlaz. U međuvremenu je on radio i solo, pa sa drugim projektima (Neon Neon) ali i kao gostujući pjevač/muzičar sa Mogwai, Sparklehorse, Gorillaz i drugima.
Što se tiče njegove solo karijere, "Sadness Sets Me Free" njegov je osmi album. Kroz cijelu karijeru Gruff je jako volio experimentirati, pa ga je jako teško ubaciti u neku ladicu, no kroz cijelo vrijeme prati ga ugodna melogija, bez obzira je li ona s puno elektronike, akustična ili pak uz pratnju orkestra. Iz tog sam razloga, često i preskakao neke njegove faze, jer mi nisu odgovarale, a ona koja mi najbolje odgovara je ova posljednja, s puno orkestriranih dionica i s laganijim temama. "Babelsberg" iz 2018. smatram njegovim najbljim dijelom, a onda se opet pogubio u svojim nekim "istraživanjima novih bogova" i koječega, da bi opet došao do saznanja da ga "tuga oslobađa" i tu smo se opet našli.
Bad Friend sa svojim stihom "bad friends are still friends/And better than an enemy/And I will be there at the end." spada u vrh ovogodišnjih muzičkih izdanja, za sad. A prate ju groovy Silver Lining (Lead Balloons) s odličnim trubačima i afrikanizirana They Sold My Home To Build A Skyscraper. Odmah do njih je Celestial Candyfloss koju je Gruff sam najbolje opisao kao "pokušaj džepne simfonije o kozmičkim duljinama koje će ljudi prijeći u potrazi za ljubavlju i prihvaćanjem". I to je to. Ostatak albuma otkrijte sami, jer se isplati.

Ocjena: 8

Yr Atal Genhedlaeth (2005)
Candylion (2007)
Hotel Shampoo (2011)
American Interior (2014)
Babelsberg (2018)
Pang! (2019)
Seeking New Gods (2021)
Sadness Sets Me Free (2024)

pedja // 21/02/2024