Nakon vrlo uspješnog četvrtog albuma "Piramida", danski EFTERKLANG odlučili su se malo odnmoriti od matičnog benda, te su, sva trojica, zajedno s finskim perkusionistom Tatu Rönkköm, oformili novi bend i nazvali ga LIIMA. Sama riječ "liima" upotrebljava se u finskom jeziku, a švedskog je porijekla. Označava ljepilo, ali ne bilo kakvo, već ono "jako".

Moglo bi se reći da je i njihova muzika "ljepljiva", utoliko što se zaljepi za uho i ne izlazi iz njega van. Iako nije nimalo hitoidna, nema nikakva singalong svojstva, no upečatljiva je i jako sigurna u sebe. Prožeta je elektronikom i čudnim industrial ritmovima, ali iza te podloge naziru se dream pop melodije.

Prvi singl s albuma, Amerika, asocira na industrijsku traku svojim izvrnutim udaračkim ritmom, no kada se pojavi vokal prelazimo u drugačiji, puno humaniji svijet, koji straaaašno podsjeća na Bonov vokal. I već su me dobili. Trebalo mi je pet slušanja, da u Roger Waters otkrijem bas dionicu iz Money Pink Floyda. Skrivena je ispod zvukova nekadašnjeg spajanja na internete. Majstorski odrađen posao.



Russian su u nekom trip hop modu, Your Heart je fina elektronska balada, opet s asocijacijom na Bono Voxa. Trains in the Dark, kako i sam naslov kaže, asocira na vožnju zahuktalim vlakom, kakvih ima još samo kod nas. Black Beach vodi nas u Peter Gabrielove vode, dok me je 513 podsjetila na radove Davida Sylviana iz "Brilliant Trees" faze.

Sve u svemu, moglo bi se reći da Liima crpi izvore iz experimentalnih radova 80ih koje su spojili s modernim tehnologijama, te napravili jedno neopterećujuće djelo, koje je ugodno za slušanje u svim dnevnim fazama. Ovo će biti album, koji će zauzimati visoka mjesta mnogih top lista na kraju godine, a mogu samo reći da smo pravi sretnici što ćemo ih moći vidjeti u Hrvatskoj, u Rijeci u sklopu Impulse festivala.

ocjena albuma [1-10]: 10

pedja // 14/04/2016