Prošlo je deset godina od iznenađujućeg debija "Shrines" (omaškom na Terapiji nazvan "Shines") www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=15015
s kojim je ovaj kanadski elektronski dvojac iz Edmontona transkriptirao witch-house u inteligentan spoj synth-popa, dubstepa, trip-hopa, glitcha i južnjačkih rap beatova. Kroz karijeru su napravili trilogiju albuma za 4AD, no sada im je došlo vrijeme za nove raskrsnice. Pokrenuli su vlastitu etiketu Music Fellowship, te su kao prvo izdanje realizirali ovaj 20-minutni EP, inače prvi u diskografiji baziravši se na jednoj temi s kojom se bave od samog početka djelovanja. Riječ je o mračnom rakursu uspomena koje se provlače fiktivno u različitim oblicima i dezenima, imaginarnim grobovima koji nisu samo iskopane ili zatrpane jame sa ili bez spomenika na kojima čak nema niti imena, to su i kolijevke i gradovi, sobičci, šumarci, brda, šatori, logorska vatra uz neko jezero ili rijeku… Od jedne ideje napravili su nekoliko sasvim različitih varijanti pjesama koje čak ne samo da ne nalikuju tematski ili zvučno slično, već se i okoštavaju skoro pa u nekim sasvim drugačijim žanrovima po čemu se jasno uočava da su nakon raskida s 4AD odlučili i zaokrenuti stilski spektar. Dakako, to nikako ne znači da je Corin Rodick synth, elektroniku i programe zamijenio gitarom ili živim bubnjem. Nikako. Zvuk je i dalje čisto elektronski kroz remont starog stila. Tako se ovdje nalazi uvodni trance "Graves" s užarenim klavirom u euforičnom napadu nostalgije šarmirajući i u "Nthngsfine" i "Unlucky" prizivajući duh čuvenog debija. Koji puta se provuče i neprikladno neuredno tretiran synth u dijagonalnim efektima stvarajući šljokičasto blještavilo.



Apstrakcije koje Megan James mistično ispjevava visokim i slatkastim teen-pop altom ilustriraju evokativnu zamršenost paradoksa poput 'isplovio si na potopljenom brodu/ ovaj grad je sjeban, kako si znao za sporednu cestu?/ vrtiš se beskonačno, hajde to ponovi…', a neki od stihova, pak ukazuju na lirsku konfuziju kojom zahvaljujući tim anđeoskim glasom uzdiže intonaciju sročenih riječi iznad samog značenja i smisla poput semantičko-lingvističke igre koja može, a i ne mora imati jasno određen kontekst. Purity Ring ovdje povremeno pronađu i solidan korak u novo stilsko poglavlje slomljenog pop pastiša pjesme "Neverend" s kombinacijom glitcha i laganog noisea, te razmrdanim 4/4 ritmom glavnog singla "Soshy" u neobično improviziranoj nedoslijednosti po kojoj se uviđa pomalo i silovana strast ka promjeni. Tu je i nespretna završnica, kratki klavirski instrumental "Xsalt" predočavajući nataloženu prašinu s drvenom škripom stolca i starog namještaja finiširajući u blagom horror vijaduktu.

Novi zvuk i stil se traže. Sva sreća da je ovo samo EP. Do albuma treba obaviti čitav remont, inače bi moglo biti puno rastresenog i izgubljenog vrludanja.

Naslovi: 1.Graves, 2.Neverend, 3.Nthngsfine, 4.Unlucky, 5.Watersong, 6.Soshy, 7.Xsalt

ocjena albuma [1-10]: 6

horvi // 13/06/2022