Plemenskim ritmom Garbus nas uvodi u novi album. Find a New Way i Water Fountain toliko su zarazne da sam odmah uzeo neki aspirin da se ne zarazim previše.

No tu sam stao. Znam da je nakon prošlog albuma nastao neviđen hajp, pogotovo u hrvata zbog njihovog premijernog prikazivanja domaćoj publici. World beatovi i indie ritmovi začarali su mnoge, no ja koliko sam god se trudio probaviti taj album nije išlo. I onda je izašao ovaj. I vjerojatno ga ne bi ni primirisao da ne planiram pohoditi Pohodu, a T-Y su na listi nastupajućih.

I ponovo sam poslušao taj stari. I opet nije išlo. Onda sam se vratio novom. Nastavio sam s Time of Dark. Najbolji world music afrikanci ne bi se posramili ove pjesme.
Odlična produkcija Malay (Big Boi, Frank Ocean) i John Hill (Santigold, MIA), malo je ispeglala zvuk, a vjerojatno su i Merrill Garbus i Nate Brenner, malo stasali u odnosu na početke, posložili si neke stvari i krenuli prema malo komercijalnijim vodama, iako se nisu odrekli svojih prvobitnih načela.



Neki novi vjetrovi koji su zapuhali, možda se najbolje čuju u Wait for a Minute, koja je klasični radio hit, skoro pa r&b, uz minimalnu dozu world beatova, no s gomilom elektro pomagala.

No, kako mi onaj klasičan T-Y nije pasao na prethodniku, tako mi ni neke pjesme, koje zvuče kao zaostaci nikako ne pašu, naporne su mi i preskačem ih pri slušanju. Tu prvenstveno mislim na Rocking chair ili Sink-O. Njima preostaje odlučiti se kojim će smjerom dalje, vratiti se u d.i.y. vode, a time možda izgubiti i izdavača koji stoji iza njih, ili pak se komercijalizirati, a time možda još više izgubiti primarnih ciljeva.

ocjena albuma [1-10]: 7

pedja // 25/06/2014

PS: Obavezno slušati: Find a New Way, Water Fountain