Može se konstatirati da se situacija glede prohodnosti Rebel Star u Zagrebu bitno popravila premda sam tog petka u Dva Osam čuo kojekakve komentare od onih 'najveribest' sve do poražavajućih. Primjerice, kako to da ovakva relativno komercijalna r'n'r glazba ciljana za barem veliki pogon Tvornice, elem otprilike onaj auditorij koji je pratio Goribor ima tek krcat ovaj legendarni kultni klub u kojeg stane cirka stotinjak duša. Ček, bremzaj… Benda nije bilo punih 7 godina u hrvatskoj metropoli, nakratko su se rasturili i pauzirali, ali u toj prvoj fazi su sa Zagrebom imali neprestane pehove počevši od vremenskih nepogoda u nekoliko navrata do gubitka članstva kad su jedan koncert, taman točno prije 10 godina www.terapija.net/koncert.asp?ID=13679 (24/03/2012) odsvirali kao dvojac na gitari i bubnjevima. Zadnji puta gledali smo ih 2015. u očajno polupraznom Malom pogonu Tvornice www.terapija.net/koncert.asp?ID=22454 kada su godišnji odmori završili, no odaziv publike je bio ko' da su svi još uvijek negdje brčkali noge i 'ladili pivo na primorskom kamenjaru.



Istina je da Milan Glavaški ima ogroman kreativan resurs bombetina od pjesama koje nisu adekvatno zaživjele na hrvatskim medijima, ajde, čast izuzecima s posljednjeg albuma "Početak i kraj" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=30927 (2021) kojeg sam osobno imao prilike kroz nekoliko numera čuti na radio stanicama poput Sljemena, Yammat FM, 101, Radio Studenta i Drugog programa hrvatskog radija. A da li su se još negdje vrtjeli, ne znam, no činjenica jeste da nitko nije u tim muzičkim setovima beknuo u eter slušateljima ime izvođača. Pa prema tome, niti ona neka nazovimo ciljana, šira audijencija nije informirana o nečemu što gotive i što im se kroz trominutne 'pop' obrasce može uvući pod kožu. Kompetentan u tom aspektu nisam što to točno bremza u marketinškom segmentu, ok, nije to ipak bend koji bi se reklamirao po HTV, možda dođe kad-tad to vrijeme, ali pak, gledajući samo vrlo slične The Smiths koji su u par sezona napravili to što jesu i otišli u sve arhive, činjenica jest da interes za dobar i kreativno kvalitetan rock odavno više ne plijeni pažnju. Naravno, ove nazovimo lamentacije nisu ugrozile sjajan nastup otvoren s gošćom Ninom Romić na pratećim vokalima "Video sam" i "Okean" ufurajući se u timsku igru do sada najšire postave viđene u Zagrebu s dvije gitare, klavijaturama (Zvonka Obajdin) i ritam sekcijom (na basu je bila Jelena Galić). Repertoar je bio šarolik i pažljivo odmjeren: pronašle su se pjesme sa svih 6 albuma, a spomenuti posljednji je izveden u cijelosti što je svojevrstan raritet. Zaista sam rijetko imao prilike prisustvovati ovakvom potezu, osobito kod ovakvih autora što imaju 60-ak pjesama na trpezi da uz nazovimo best-of odvale i kompletan najfriškiji materijal.



A da bude stvar intrigantnija, taj novi materijal je zaživio među okupljenim fanovima krcatog kluba, pjevalo se i orilo zajedno sa starim favoritima, te gledajući s tog aspekta, neke veće razlike u kakvoći i izvedbama gotovo da i nije bilo. Svejedno bješe publici dal' bila stara ili nova stvar, pa je nanizano uz 10 komada promocije albuma "Početak i kraj" još 12 njih. Iz elem, svih faza od debija "So" (2007) "Vozači", "Boje" i "Staklo" (pred sam kraj), s "Kalifonije" (2009) samo "Industrija" u akustičnoj verziji, pa s "Rebel Star" (2012) "Dah", "Ptice" (jedina s usnom harmonikom) i "Anđeli" u koju se na bisu ponovno priključila Nina Romić, favoriti s "Reke" (2015) pali su na "Drugi san", "Draga", "Putujemo ti i ja" i "Radio", a s onog povratničkog "Demoni" (2020) odabir je sasvim logičan hit "Nema Kantrija za starce" sa specijalnim slide-efektima.



Ti stari aduti i dalje pale i razvaljuju pošteno, dižu tenzije čak i bolje nego ranije jer je valjda svakome, ajde većini prisutnih ponovno okupljanje benda makar i u manje-više hrvatskoj postavi poput preporoda. Nije sada da se opstruira 'oli su ranije postave bile bolje ili ne, svaka ta Milanova ekipa je redovito davala maksimum po onim gabaritima u kojima su se nalazili, a ova je, zahvaljujući ovakvom repertoaru čvrsto rockerska, dojmljivo poput R.E.M. iz 80-ih, a bome bilo je tu i još dubljih insinuacija na 70-te, pa djelomice i na kasne 60-te neraskidivo vezane uz rock'n'roll riffove i punu energiju isprekidanu s povremenim baladama. Napose, novi materijal zvuči daleko moćnije nego li na albumu, uočilo se da je rađen upravo za koncertnu prezentaciju, aktivnu komunikaciju i sukladno spontan feedback koji je došao sam po sebi nenametljivo i nepretenciozno uronivši u komercijalan zalogaj s visokom potencijom. Evo, "Beograd" je potpuno ležerno ugodno prihvaćen jer Milan ne širi negativne, nego poetski kritičke vibracije isto kao i kad "Zagreb" izvodi u Beogradu ili po Srbiji. Ali to nismo čuli ovaj puta premda se tražilo, a i očekivalo. Naredni singl je brzi i plesni dance-rock "Puste navike", a sjeo je sjajno zajedno s odličnom izvedbom "85" i na akustari gitari "Male stvari". Ne treba ništa zabrinjavati. Čitav koncert je snimljen video, pa ako alfa i omega dade zeleno svjetlo, moći će te ga i vidjeti kako je to sve funkcioniralo.

Još uvijek su alternativni i inteligentni rock-pop bend s velikim komercijalnim atributima koji se ne pretvaraju u Daleku Obalu, Bajagu, Crvenu Jabuku i Van Gogh. Sjajno uigrani za prvu ligu patetičnog i napuhanog regionalnog mainstreama. Rock za inteligentne i poetski fokusirane što traže potpuni smisao i sadržaj.

horvi // 04/04/2022