Francuski alternativni grunge/metal kvartet počeo je s radom 2008. kao svojevrsna supergrupa sastavljena od bivših članova The Four Horsemen (gitarist Giullaume Jockey), Nutshell (bubnjar Fred Beauvais) i Hide & Sick (basistica Marileen). Jedini bez 'dosjea' je frontmen i gitarist Will Attewell. Debi album "Portae Lucis" (2009) pokupio je odlične kritike u Francuskoj, a onda su nakon odlaska Marileen koju je zamjenio Nun (Eric Blanchard) ujesen 2011. objavili ovaj drugi studijski album koji je eklektički povratak u zvuk ranih grunge 90-ih sa osjetnim i previše uočljivim elementima Alice In Chains, Soundgarden i Pearl Jam.

I u tome sada leži osnovni problem albuma. Svih 12 pjesama zvuči poput svega onoga što smo imali prilike čuti cirka do 1994. godine proizašlo iz Seattlea i pripadajuće scene, a ovi Francuzi su se očigledno zaustavili u tom razdoblju i nisu mrdnuli dalje kao da je vrijeme stalo nakon Cobainovog samoubojstva. Sve oni imaju - od perfektne tehnike, zavidne količine snage i energije do emotivnih pjesama i ubjedljivo moćnog testosteronskog vokala, ali jednostavno to je sve što se može pozitivno reći za ovaj album. Onima kojima ne smeta što ovo sve zvuči kao debela retro prošlost, ovdje će naći pregršt zaista odličnih pjesama, no pomanjkanje originalnosti potpuno izjeda globalni kostur otprilike kao i u slučaju svih onih bendova i izvođača koji vam neodoljivo nalikuju na 'nekoga i nešto'.

Tako ovdje starta prvo žestoko napaljena Alice In Chains-ovska "Until the sun goes down", pa onda ide poluakustična "World's a rotten apple", pa opet žestoka "Live stronger", pa onda opet nešto laganija "D.H.V." i takom redom čitav album. I sve bi to fino i lijepo funkcioniralo, ali tamo u vrijeme grungea. A da su Far Plain bili bend prije eksplozije iz Seattlea, danas bi imali milijunsko tržište i s ovakvim pjesmama bi odzvanjali s radio programa, te bi se mogli dičiti da su bili trend prije trenda. Ali nisu i ne mogu biti kao takvima već samo kopijom nečega odavno znanog i prepoznatljivog da je čisto sramota kako se netko može ovako kititi tuđim perjem. Još najoriginalniji dio cijelog albuma čini omot: kada ga raširite, cd vam doslovce sam izlazi i nudi se na dlanu...

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 12/11/2011