home > mjuzik > Matador

kontakt | search |

ZOROASTER: Matador (eOne Entertainment, 2010)

Hvaljeni američki stoneri iz Atlante na trećem albumu obilato eksperimentiraju sa psihodelijom, a daleko manje donose konkretne pjesme. Puno minimalizma i repeticija, igra sa reverbom i distorzijama...

Ovaj psihodelični stoner/doom, a neki ga deklariraju i kao metal band iz Atlante nazvao se po debiju starog stoner-metal trojca Acid King iz 1995. (Sympathy For The Records Industry). Priča kaže da ih je otkrio Blake Judd, vođa čuvenih Nachtmystium koji im je pomogao oko izdavanja debitantskog EP-ija 2006. za Battle Kommand Records, a potom je nestao s njihovog radara. Ili oni s njegovog. Album prvijenac objavljuju godinu kasnije pod naslovom "Dog Magic" gdje su između ostalog koristili Moog-synth, vokalni zbor i duhačku sekciju s atmosferom nalik na filmove David Lyncha. Na drugom albumu "Voice Of Saturn" kojega su objavili u vlastitom d.i.y. izdanju okrenuli su se ka Black Sabbath-ovskom rocku gdje su se pozabavili mistikom i barbarizmom, a kao gosta pozvali su svojeg sugrađana i prijatelja Brent Hindsa iz Mastodon koji im je u pjesmi "White dwarf" svirao gitarski solo i otpjevao prateće vokale. To im je omogućilo da sa Mastodon održe američku turneju, a raporti govore da su Hinds i ekipa toliko bili očarani sa ovom najnovijom stoner senzacijom da su im u nekoliko navrata dozvolili da čak oni budu headlineri. Govorka se da je tokom turneje iz večeri u večer band počeo naglo dobivati stotine novih fanova, te da su kompletno rasprodali sav materijal kojeg su imali na raspolaganju. U Europi su prvi puta zasvirali 15.VI 2010. u Birminghamu u sklopu turneje 'Summer Southern Burn' sa Savannah, Black Tusk i Dark Castle. Tom prilikom su ih britanski kritičari ocjenili kao 'preglasan band', pa su kod kuće nazvani 'najglasniji bend iz Atlante'. Inače, Zoroaster su tri relativno mlađa momka u srednjim 20-tim godinama, a oni su Will Fiore (vokal, gitara), Brent Anderson (vokal, bas) i Dan Scanlan (bubnjevi).
[  ]

Glazba Zoroastera na ovom trećem albumu "Matador" je tromi stoner na granicama dooma prožeta sa psihodelijom, a stilski je nesvrstani križanac koji podjednako pripada indie-rocku i metalu. Neki kritičari u njihovom stilu uočavaju i elemente sludgea, ali kako god, glazba im je najjednostavnije za opisati 'psihodelični heavy doom rock' u kojoj se mogu pronaći mnogobrojne asocijacije na High On Fire, Om, White Hills, rane The Black Angels, sve do japanskih psihodeličnih eksperimentalista popud Acid Mother's Temple i High Rise. Atmosfera je gusto zbijena psihodelija sa totalno raspuštenim, skoro pa 'dream-pop' vokalima nalik na MBV, mrmljavi su i nerazgovjetni, podebljani echom i kojekakvim efektima, a produkcija je mutna kao i u većini slučajeva navedenih bandova s kojima postoje podudarne karakteristike. Cijeli konglomerat je još nekako najbliže White Hills kao da su s njima provodili dane i noći u maglovitim spiritualnim ganja seansama.

Osnovna karakteristika stila im je da u svakoj pjesmi imaju jednu nit vodilju, obično neki riff ili dionicu oko koje izgrađuju cijelu atmosferu bilo improvizacijama ili poduljim psihodeličnim solažama, a onda se na kraju kompozicije ponovno vraćaju na vodeći lajt-motiv. Gustu atmosferu naglašavaju kompaktni slojevi nadosnimljenih gitara u mutno obojenim srednjim registrima, po svemu sudeći iz starih 'lampaš' pojačala i ne trude se da niti u jednom momentu zvuče čisto i rafinirano poput primjerice Monster Magnet ili ranih albuma QOTSA. Prve tri kompozicije "D.N.R.", "Ancient ones" i "Odyssey" su izuzetno psihodelične i umjereno trome, svaka je komponirana na drugačiji način, ali su atmosferski povezane psihodeličnim elementima iz raznih oblasti teškog gitarskog zvuka od hard-rocka i dooma do grunge etike i wah-wah pedaliranja gdje i nema baš nekih znakovitijih supstanci metala. Najžešća kompozicija je "Trident", na psihodeličnu foru križanac punkerskih melodičnih riffova i energičnih krikova, ali šta je u njima sakriveno, teško je odgonetnuti. Naime, vokali su toliko sljepljeni u gustu distorziju gitara kao da su i sami mikrofoni nafilani nekakvim mutnim efektima. U instrumentalu "Firewater", kao što sam naslov ukazuje, Zoroaster se uključuju u vatrometne eksperimente. Will Fiore radi čudesa sa gitarom poigravajući se papučicom distorzije koju šarafi izobličavajući zvuk gotovo u nekakav electro-industrial noise koji je ponesen monolitnom pratnjom ritam sekcije. Kompozicija nema melodije, već su sve improvizacije lebdeći atmosferski eksperiment koji nije daleko od onoga što znaju raditi Acid Mother's Temple. Ovo je bez ikakve sumnje vrhunac psihodelije na albumu. Skladbe "Old world" i nešto brža "Black hole" se vraćaju u spiritualni doom tempo sa riffovima gdje se ponovno ne razabiru mahom polusnena vokalna harsh mumljanja od kojih sam uspio pohvatati 'I cross the sea, I see the rise sun from the ocean' ("Old world"). A što pjevaju u ovoj drugoj, malčice pod utjecajima black metala High On Fire, ne bih mogao odgonetnuti. Pretposljednja "Odyssey II" je iznenađujuće lagana baladična instrumentalka odsvirana na akustičnu gitaru u kojoj na žalost ne prikazuju nikakve spretnosti jer je cijela kompozicija repetativno ponavljanje jedne te iste arpeggio sintagme što album, a i samo kompozitorsko umjeće banda stavlja pod znak velikog upitnika nije li riječ o ipak pretjerano ishvaljenom underground bandu koji baš i nema mnogo kreativnih aduta što se tiče poznavanja osnovnih glazbenih načela. To najbolje dolazi do izražaja u posljednjoj "Matador" koja je sastavljena od hipnotičkog repetativnog temeljca ritam sekcije na kojeg je Fiore nabacao gomilu tromih psihodeličnih efekata koji zvuče kao synth. Tek sa pojavom vokalnog dijela koji je, naravno, mumljajući i apsolutno neraspoznatljiv, na scenu stupaju disonantni monolitni riffovi i nekoliko ukršetnih eksperimentalija koji se svi skupa tromo gibaju ka završnici ne otvarajući imalo prostora za nešto drugo osim monotonih harmonija.

Hm, atmosferski, "Matador" je debelo premazani psihodelični album s 3-4 rokačine i podosta eksperimentiranja sa gomilama feedbacka i reverba koja donose moćan zvuk, ali brine pomanjkanje kompozitorske fleksibilnosti. Rijetko kojim stonerima uspjeva da na repeticije i uobičajene solaže uspiju ugraditi nešto komplementarnije osim samozadovoljstva u užitku čvrstoće gitarskog zvuka. Sumnjivo je ovo. Čim više slušam, sve mi se manje sviđa.

ocjena albuma [1-10]: 6

horvi // 29/12/2010

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Zebra

ŠIZA: Zebra (2024)

| 27/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Jugoslavija 1941​-​1945

BRANDKOMMANDO: Jugoslavija 1941​-​1945 (2024)

| 27/03/2024 | edo žuđelović |

>> opširnije


cover: Disgraced Emanations From A Tranquil State

APPARITION: Disgraced Emanations From A Tranquil State (2024)

| 26/03/2024 | marko šiljeg |

>> opširnije


cover: Levitate

GHLOW: Levitate (2024)

| 25/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Time to Breathe

SM4LLPOX: Time to Breathe (2024)

| 24/03/2024 | horvi |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*